Zemljoradnička zadruga u Kravici. Foto: BIRN BiH
Svaku fotografiju u ovoj priči prati odgovarajući tekst koji se odnosi na svjedočanstva onih koji su preživjeli strijeljanja na ovoj lokaciji, ali i onih koji su učestvovali u egzekucijama Srebreničana, kao i onih koji su nakon zločina uklanjali tijela ubijenih.
“Kad je zadnji čovjek ušao u magacin, počeo je rafal. Nit’ si znao ko puca, ni šta puca. Pucale su bombe i rafali. Legao sam na beton i čekao sudbinu. Vikali su ljudi da ih spasi neko, ali nije tu bilo humanosti ni pomoći. Ja nisam ni glasa dao.”
Ovo su riječi koje je zaštićeni svjedok D-1 iznio u svom iskazu u Sudu Bosne i Hercegovine, u predmetu gdje je više osoba bilo optuženo za genocid u Srebrenici, konkretno za ubistva u Kravici.
Pored svjedočenja preživjelih i počinilaca zločina, fotopriču prate i statistički podaci o osobama osuđenim za genocid i druge zločine koji su konstatovani na lokaciji Kravice, kao i činjenice koje su utvrdili Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Sud BiH.
Kravica je bila mjesto prve masovne egzekucije 13. jula 1995., gdje je, prema presudama Haškog tribunala i Suda BiH, ubijeno više od 1.000 osoba, nakon čega su uslijedile egzekucije u Orahovcu, Kozluku, Branjevu i na brani u Petkovcima, u kojima je ubijeno preko 7.000 Bošnjaka.
Multimedijalna priča je dostupna na kravica.detektor.ba.
