Vojnici tokom operacije “Oluja” 1995. Foto: ICTY arhiva.
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je danas odluku da Hrvatska mora platiti odštetu od 5.000 eura jer je pet kćerki Srbina koji je poginuo tijekom “Oluje” protupravno moralo da plati sudske troškove u građanskom postupku koji su pokrenule protiv države pred domaćim sudovima.
Hrvatskoj je također naloženo da plati 2.000 eura za njihove troškove pred Europskim sudom za ljudska prava.
“U konkretnim okolnostima ovog slučaja, sud smatra da je nalaganje aplikantima da snose pune troškove državnog zastupanja u parničnom postupku predstavljalo nesrazmjeran teret za njih”, navodi se u odluci Europskog suda za ljudska prava.
Njihov otac, identificiran inicijalima I.D., koji je u vrijeme operacije “Oluja” 1995. imao 86 godina, tijekom operacije ostao je u svojoj kući u nepriznatoj Republici Srpskoj Krajini, zajedno sa suprugom, inicijalima Đ.D., te tetke dvije tužiteljice, inicijala B.O.
Prema riječima Đ.D. i B.O., njihov otac je ubijen 6. kolovoza 1995. godine, kada je otišao da nahrani krave.
One su ga vidjele kako razgovara s hrvatskim vojnicima iz voćnjaka u blizini kuće u kojoj su se skrivale, a zatim su čule pucnje. Kada su vojnici otišli, ušle su u kuću i pronašle njegovo tijelo.
Pokopan je u srpnju 1995., a ekshumiran, zajedno sa još 158 drugih, po nalogu istražnog suca 2002. godine. Obdukcijom je utvrđeno da su uzrok smrti prostrjelne rane u glavi, trupu i udovima.
Njegove kćerke su u srpnju 2005. godine podnijele građansku tužbu protiv države, navodeći da su njihovog oca ubili hrvatski vojnici.
One su tražile da im bude isplaćeno 20.000 hrvatskih kuna (preko 2.600 eura) za materijalnu i 220.000 kuna (preko 29.000 eura) za nematerijalnu štetu. Zbog lošeg imovnog stanja odobreno im je oslobađanje od plaćanja sudskih troškova.
Njihov građanski tužbeni zahtjev je odbijen zbog zastare i naloženo im je da plate 60.000 kuna (preko 7.900 eura) troškova.
Europski sud u svojoj odluci navodi da “nijedan međunarodni instrument izričito ne zabranjuje naložiti žrtvama teških povreda osnovnih ljudskih prava da snose troškove građanskih postupaka za naknadu štete u kojoj su bile neuspješne”.
Dodaje se da se “čini da su takve odluke u suprotnosti s obavezom država da minimiziraju rizik od ponovne traumatizacije žrtava teških povreda osnovnih ljudskih prava”.
