Rade Macura. Foto: Sud BiH
Mladen Babić se prisjetio juna 1991. godine, kada je mobilisan u Jugoslovensku narodnu armiju (JNA), u odred pri štabu Narodne odbrane, nakon čega je formirana laka pješadijska brigada pri Vojsci Republike Srpske (VRS).
Kazao je da je vod, čiji je on bio komandir, brojao od deset do 30 članova, dodavši da su bili izviđački vod koji se bavio prikupljanjem obavještajnih podataka. Njegova jedinica bila je podređena komandi brigade, ispričao je svjedok.
Tokom direktnog ispitivanja, Babić je, na upit tužiteljice Olivere Đurić, ispričao da su bili stacionirani u Gradišci, kada su dobili informaciju da je naoružana grupa uočena u rejonu sela Turjak.
“Krenuli smo prema Turjaku i u jednom momentu smo dobili obavijest da nema više potrebe za našim angažovanjem… Jedino što znam da su mi momci rekli da je tu jedan čovjek ranjen”, naveo je Babić, objasnivši da je riječ o julu 1992. godine te da na putu Gradiška – Turjak nisu nikoga sreli.
Na upit Odbrane, Babić je izjavio da ne zna da se ikada sreo sa optuženim Macurom te da su sat do dva proveli na području Turjaka, ali da nikakvu drugu vojsku tu nije vidio. Kazao je da je moguće da se radilo o ranjeniku bošnjačke nacionalnosti, ali da se ne može sjetiti.
“Ranjenik je bio iz VRS-a kako ja znam, čuo sam poslije i da je ranjen jedan civil”, naveo je Babić.
Radeta Macuru optužnica tereti da je, kao komandir Prve čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade, za vrijeme provođenja vojne akcije pretresa terena u mjestu Turjak – gdje se nalazila grupa civila bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Kozarac u općini Prijedor, koja se, bježeći pred ratnim sukobima, pokušavala prebaciti do granice s Hrvatskom na rijeci Savi – bio prisutan tokom ubistava deset civila, među kojima su bile i tri žene.
Na današnjem suđenju Tužilaštvo je uložilo zapisnik svjedoka Petra Čekića, čiji je iskaz pročitan na jednom od prethodnih ročišta.
Nastavak je zakazan za 17. maj.
