Purić i ostali: Zarobljeni i ubijeni pripadnici HVO-a

Sudnica Suda BiH. Izvor: BIRN BiH

U iskazu koji je pročitao tužilac Ivan Matešić, svjedok Ilija Šafradin je rekao kako je 22. decembra 1993. godine čuo pucnjavu i vidio dva pripadnika Hrvatskog vijeća obrane kako trče prema jednoj kući, kao i da je svjedočio zarobljavanju deset pripadnika HVO-a.

Prema njegovim riječima, prilikom identifikacije, prepoznao je svoga brata Ivicu Šafradina, koji je imao povrede od noža u predjelu srca.

Šafradin je, prema iskazu iz 2006. godine, kazao kako niko od ovih osoba nije bio ubijen vatrenim oružjem, te da su tijela bila masakrirana, dok je u iskazu koji je dao 2017. godine rekao kako je bilo povreda od vatrenog oružja.

Odbrane su predočile razlike u iskazima i navele kako bi svjedoka, da je danas u sudnici, upitali zašto je korigovao kasniju izjavu u vezi sa povredama i ubistvima ovih osoba, te da li je bilo povreda od vatrenog oružja na tijelu njegovog brata.

Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, optuženi su Ibrahim Purić, Nijaz Sivro, Ibrahim Tarahija, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici brigade.

Na ovom ročištu pročitan je i iskaz Sevdalije Sivre, koji bio dio Probojne čete, čiji su se pripadnici, u noći kad se desila akcija, ubacili iza položaja HVO-a.

Sivro je, kako je pročitao tužilac, u istrazi objasnio da je, dok je zajedno s drugima bio u gaju, čuo ženski glas koji je zvao: “Jako, Jako…”, dodavši kako je kasnije saznao da se pucalo na ženu koja je dozivala svog muža.

On je kazao da mu je K-3 ispričao ukratko šta se desilo tog dana i da mu je predao cigare koje mu je otac poslao. Objasnio je kako je kod “Elementare” vidio jedan leš, a da mu je otac kasnije pričao kako je vidio nekoliko vojnika koji su se tog dana predali.

Treći je pročitan iskaz svjedoka Nezira Krehića, koji je rekao da je bio u Počulici u Civilnoj zaštiti, te da je na dan akcije pomagao ranjenicima i da je vidio nekoliko tijela ubijenih vojnika.

Dodao je kako je neko kazao da ima tijela kod kuće Đeme Sarajlića, te objasnio da je vidio tijela deset vojnika, koji su bili poredani jedan do drugog, nakon čega su stavljeni na zaprežna kola i odvezeni na Crvenu zemlju.

Tijela su skinuta sa zaprežnih kola, pročitano je, i ostavljena na Crvenoj zemlji, prema iskazu svjedoka, koji je dodao da je čuo da su ukopani.

Odbrane su konstatovale da bi svjedoka, da je u sudnici, pitali da li je vidio rane na tijelima i na koji način su bile zadobijene.

Četvrti svjedok Nezir Delić, u dva pročitana iskaza, naveo je kako se u podrumu jedne kuće nalazila “veza” te da je on na dan akcije bio tu.

“Na vezi smo čuli da su naši uspjeli probiti linije”, rekao je Delić u iskazu, te da je također “na vezi” čuo da je bilo zarobljenih pripadnika HVO-a i da su ubijeni, a nakon toga su “kružile priče da su Sivro i Garić odgovorni za ta ubistva”.

U iskazu je navedeno kako je došla grupa novinara i UNPROFOR, te da je bagerom na jednom mjestu iskopana zemlja i uklonjeno smeće, i da su se vidjela tijela.

Delić je naveo kako je čuo da je K-8 pronašao 25 novih uniformi HVO-a i tražio da se uvaljaju u blato, te dodao kako smatra da se uniforma koristila da se obuku ubijeni civili kako bi se tako prikazali kao legitiman vojni cilj.

Odbrane tvrde da ovaj svjedok nije vidio Nijaza Sivru niti je čuo da je tog dana bio na terenu.

Nastavak suđenja zakazan je za 20. maj.