Paravac i ostali: Bacili se u rijeku da izbjegnu strijeljanje
Jasmin Hasanić iz Jablanice kod Maglaja je ispričao kako su početkom juna 1992. godine od jednog mještanina saznali da su Srbi okružili selo Rječica, te da su nakon toga držali straže u njegovom mjestu. Žene, djeca i stariji su izmješteni u Maglaj, kazao je svjedok.
“Mi smo došli u selo da uzmemo neke stvari. Sačekale su nas srpska vojska i policija. Bilo ih je deset. Tu nas zarobljavaju i odvode u školu u Jablanici. Tamo smo zateki Božidara Jovića, koji je bio komandir policije u Jablanici”, izjavio je Hasanić.
Nakon toga, ispričao je, odvoze ih s još jednom grupom ljudi u podrum škole u Donji Rakovac, gdje zatiču Ekrema Bradarića.
“Drugu noć nas izvode kod Rajka Blagojevića na ispitivanje. On je bio direktor srednje škole. Pitao nas je ima li vojske, ima li HOS-ovaca (pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga) u Jablanici. Treći dan su nas natovarili na ‘zastavicu’ i vozili dugo preko brda. Kada smo podigli ceradu, vidjeli smo dosta vojske kod kasarne, pretpostavili smo da smo u Doboju”, posvjedočio je, kazavši da su potom odvedeni u hangare “Bosanke”, gdje ih preuzima upravnik zatvora, izvjesni Jošić.
On je rekao kako su u ovim hangarima bile zaključane stotine ljudi iz Maglaja, Modriče, Bukovačkih Čivčija…
“Početkom juna dolazi taj upravnik i kaže: ‘Hajmo napolje, vi iz Maglaja.’ Mi smo bili u nekom polukrugu i sprijeda su nas udarale ‘Crvene beretke’. Dobro su nas tu izudarali, neki su se onesvijestili. Ja sam nakon dva udarca pao na zemlju i pravio se da sam izgubio svijest. Baš pravo krvnički su nas udarali”, prisjetio se Hasanić.
Dodao je kako su ih ponovo tokom noći izveli i pitali ko je za bolnice, te da su se javila četiri čovjeka, koja su odvedena, a njihova tijela su ekshumirana poslije rata.
Hasanić je kazao kako su sljedeće noći ponovo došli i rekli im: “Vi iz Maglaja, opet izađite.” Ispričao je kako su ga – zajedno sa Ekremom Bradarićem zvanim Lola, Asimom i Samirom Bašićem, Ibrišimom Begićem te Mehmedom Delijom – strpali u kombi i povezli prema Željeznom mostu u Doboju, gdje je bio policijski punkt.
“Izlazi upravnik iz kombija, nosi automatsku pušku i kaže: ‘Tu vas predajem policiji.’ Izlazi ‘Lola’, čuje se kratak rafal. ‘Hajde sljedeći, Bašić Asim’, opet kratak rafal, pa Bašić Samir. Četvrti dolazi po mene, mladić me hvata za nogu i vuče dolje prema Bosni. A dolje čovjek stoji s puškom prema zemlji i govori: ‘Daj ga lijevo ovamo.’ Vidim šta se smjera. Otmem se, skočim u Bosnu, koja je bila nabujala, zaronim. Za mnom rafal ispale. Nakon nekih 200 metara se uhvatim za jednu vrbu i izvučem”, opisao je svjedok koji je 15. juna pobjegao iz Doboja.
On je svjedočio na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću, koji su optuženi za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu i progonu bošnjačkih i hrvatskih civila – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima.
Prema optužnici, Paravac je bio predsjednik Kriznog štaba u Doboju, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.
Drugi svjedok Safet Salkić je ispričao da ga je, zajedno s grupom ljudi, uhapsila Vojska Republike Srpske (VRS) 9. juna 1992. godine kod mjesta Jablanica, te da su prvo zatvoreni u mjesnu školu, a potom u Donji Rakovac, gdje ih je doveo policajac Slobodan Nikić, s kojim je išao u školu. Tu su bili zatvoreni u podrumu škole, a čuvao ih je izvjesni stražar Vito.
U školi ih je, kako je kazao, ispitivao Rajko Blagojević, koji je bio njegov srednjoškolski profesor. Nikić ih je, prema svjedokovom kazivanju, odveo u hangare “Bosanke” u Doboj, u kojima je već bilo 20-30 ljudi iz Kotorskog i Grapske.
Rekao je da je na ulazu u hangar bila policija, a ispred je stražu čuvala vojska. Hranu su dobivali jednom dnevno, a nevečer je izvjesni Jošić izvodio zatvorene ispred hangara, gdje su ih tukle “Crvene beretke”.
Jedno veče je s još četiri osobe povezen do Željeznog mosta.
“Kada sam izlazio iz kombija, jedan brko me potapšao po ramenu i rekao: ‘Ovo je glava za moje papovke.’ Jedan vojnik me poveo prema mostu. Krenuo sam preko mosta i zalegao čim su krenuli pucati. Dopuzao sam do pola i skočio u vodu. Metak me pogodio iznad desnog uha”, ispričao je Salkić, koji je tako uspio pobjeći.
Na pitanje Miodraga Stojanovića, branioca optuženog Andrije Bjeloševića, ko je pucao na njega, on je odgovorio da su pucali pripadnici i vojske i policije.
Suđenje će biti nastavljeno 26. aprila.
