Obradović i ostali: Svjedokinje navele koje su optužene vidjele u Novoseocima

Sudnica Suda BiH. Foto: BIRN BiH

Senada Hadžiavdić je ispričala da su 22. septembra 1992. čuli da ih je vojska opkolila i da im je poručeno da se svi mještani okupe na lokaciji Metaljka. Ona je stigla sa ocem, majkom, bratom i sestrom.

“Prepoznala sam Momčila Pajića, našeg poznatog geometra. Bio je dobar čovjek. Pored njega je bio Aleksa Gordić, pretpostavljam njegov zamjenik”, prisjetila se Hadžiavdić.

Ona je navela da je Gordića poznavala iz škole i da je išao s njenom rodicom u razred. Kazala je da je Pajić odlazio i, kada se vratio, rekao da će žene i djeca ići za Hrešu, a da će muškarci ostati u radnoj obavezi i da će ići u razmjenu.

Ispričala je da im je dozvoljeno da uzmu neke stvari iz kuća, te da je primijetila kako vojnici izvlače tehničku robu. Navela je da je kod kuće vidjela Momira Kezunovića.

“Prišla sam Momiru, možeš li mi spasiti oca? Pogeo je glavu i rekao: ‘Ja ti tu ne mogu pomoći. Ja nisam došao svojom voljom’”, kazala je svjedokinja.

Ona je precizirala da je Kezunovića vidjela kod svoje kuće, te da ga nije vidjela na Metaljci. Dodala je da je vidjela i Željka Gaševića i Jadranka Šuku.

Ona je kazala da su 2000. u masovnoj grobnici na Ivan polju pronađeni muškarci iz sela, među kojima njeni otac i amidža.

Tužilac Ivan Matešić uložio je fotografije na kojima je svjedokinja u istrazi prepoznala Kezunovića i Gordića. Ona je i u sudnici prepoznala Gordića, a za Kezunovića je pokazala na drugo lice. Ispravila se prije izlaska iz sudnice, nakon što je Vijeće prozvalo Odbranu Kezunovića.

Za zločine u Novoseocima optuženi su Dragomir Obradović kao komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade VRS-a i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, te Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete, a Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.

Prema optužnici, pripadnici Vojne policije i Izviđačke čete su ušli u Novoseoce u noći sa 21. na 22. septembar 1992. godine. Kako se navodi, 44 muškarca su prevezena do smetljišta na Ivan polju, gdje su ubijeni, a žene, djeca i stariji odvezeni prema Sarajevu. Navodi se i da je u selu ubijena jedna žena.

Na pitanja Odbrana, Hadžiavdić je potvrdila da je 1994. izjavila da je njen amidža Lutvo dovezao oružje, kao i nekoliko lica koja su od njega kupili puške.

Ona je potvrdila da je ranije mislila da se Gordić zove Slaviša i Milan, a da je ime saznala nakon razgovora sa rodicom koja je s njim išla u razred.

Ermina Bucalović kazala je da je na Metaljci vidjela Pajića i Gordića. Navela je da Pajića nije poznavala, ali da su joj drugi rekli da je to geometar, dok je Gordića poznavala likom a da je od rodice saznala ime. Uložene su fotografije na kojima je svjedokinja u istrazi prepoznala Gordića.

Ona je navela da je Pajića neko pozvao motorolom i da je, kad se vratio, rekao da muškarci ostaju a žene i djeca idu. Zastala je da se pozdravi sa bratom Halisom.

“Imao je veliku crnu bradu. Plakao je. Suze su mu se nizale niz tu crnu bradu”, prisjetila se Bucalović.

Dodala je da je s majkom i ocem krenula prema autobusu u koji su one ušle, ali ne i otac Kasim.

“On je stajao pored autobusa… Njega nisam ni zagrlila”, kazala je Bucalović.

Navela je da su joj otac i brat pronađeni u masovnoj grobnici, koja je bila prekrivena smećem.

Na pitanja braniteljice Nine Kisić, svjedokinja je rekla da je za ime Alekse Gordića čula od rodice, koja tada nije bila u Novoseocima.

Nura Vrabac kazala je da je, kada su okupljeni, njena svekrva Devla poslata po muža Naila i da se nakon nekog vremena začuo pucanj. Dodala je da je došao svekar Nail i rekao da je Devla ubijena.

Nastavak suđenja je 17. marta.