Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Zaštićeni svjedok K-4 odmah po ulasku u sudnicu počeo se žaliti da ga je saradnik tužioca ucjenjivao i prijetio mu tokom saslušanja u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).
“Gospodin do vas, on je prijetio. Juče mi je prijetio da ću biti uhapšen čim se pojavim u Sarajevu”, kazao je K-4, dodavši da je morao pričati kako saradniku “paše”.
Tužilac Ivan Matešić predočio je svjedoku iskaz iz istrage u kojem stoji da je svjedok tražio mjere zaštite, jer poznaje osobe koje se dovode u vezu sa predmetom istrage. U iskazu je naveo da su i prije rata te osobe bile problematične, te da ih svakodnevno viđa.
“Ne. Tražio sam zaštitu radi svoje sigurnosti pošto mi je prijetio da će mi dolaziti kući svaki dan po dva puta”, rekao je K-4, koji nije mogao objasniti zbog čega bi tražio zaštitu identiteta kad je saradnik znao njegovo ime.
U predočenom iskazu svjedok je naveo da se među vojskom pričalo kako su optuženi Almir Sarajlić zvani Roki, Kasim Kavazović te Sadik i Šaćir Omanović ubili desetak zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) kod Rokijeve kuće.
“Ne, ne. Nisam bio, nisam vidio, nisam čuo. Čuo sam od vašeg kolege… To su uradili mudžahedini”, kazao je svjedok negirajući da je rekao da se Sarajlić hvalio ubistvima.
On je negirao navode iz iskaza da ima saznanja kako su se četvorica optuženih dogovarala da jedan od njih prizna krivicu za ubistva kako bi ostali bili slobodni.
K-4 je kazao da je tokom ispitivanja bila i jedna ženska osoba, a da se tužilac pojavio na petnaestak minuta. O ovome je, kako je naveo, pričao samo bratu.
Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, optuženi su Ibrahim Purić, Nijaz Sivro, Ibrahim Tarahija, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.
Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.
Svjedokinja K-7 ispričala je kako je bila u grupi koju su Sarajlić i drugi prebacili preko linije. Ona je rekla da se, u mjestu u kojem je živjela sa porodicom na području Zenice, nije osjećala sigurno jer je bilo upada u kuće.
“Saznali smo da Almir Sarajlić Roki prevodi ljude za novac”, kazala je K-7, dodavši da je on sa izvjesnim Islamom došao kod njih kući i da je tražio 100 KM po osobi.
Dodala je da je u decembru 1993. krenulo njih pet, a da su sa Sarajlićem i Islamom bila još dvojica. Ispričala je da je Sarajlić na jednom mjestu izvadio pištolj i rekao im da ostave stvari koje su ponijeli, te da predaju zlato i novac.
“Uperio je pištolj u supruga i rekao: ‘Vodite ga gore prema mojoj kući. Ubijete ga, radite šta hoćete’… Islam je bio dobar. Da nije bilo Islama, mi danas ne bismo bili živi”, kazala je K-7.
Ona je navela da se Sarajlić na jednom mjestu raspravljao sa vojnikom koji nije dao da prođu, govoreći da nisu ništa javili suprotnoj strani i da će ih pobiti. Dodala je da su prešli na drugom mjestu.
Svjedokinja je rekla da je sutradan prebačena još jedna grupa, da je noć poslije dvoje poginulo, a jedno ranjeno u minskom polju.
Suđenje se nastavlja 18. februara.
