Pantić i ostali: Od 23. decembra završne riječi na suđenju za ubistva u Zaklopači

Radomir Pantić i ostali. Foto: Sud BiH

Lošić je, svjedočeći u svoju korist, ispričao kuda se kretao 16. maja 1992. godine kada su izvršena ubistva civila u Zaklopači. On je rekao da je iz svog sela Biljeg, koje se nalazi iznad Zaklopače, sa Radetom Petrovićem otišao kod punca u selo na području Vlasenice.

Naveo je da je u putu sreo Midhata Huremovića, koji je pokušavao da ode do Tuzle, te da su kratko razgovarali. Lošić je kazao da je Huremović bio pristao da svjedoči na njegov poziv, ali da je u međuvremenu preminuo.

Optuženi je rekao da je, po povratku od punca, svratio kod jednog komšije u Slavnić Polje.

“Počelo je pucati žestoko. Ja sam krenuo uz livadu… Puca u pravcu moje kuće”, prisjetio se Lošić nabrajajući koga je usput sreo.

Naveo je da mu je Milenko Zelenović kazao da je vidio Hasu Hodžića iz Zaklopače da siječe drva u šumi. Optuženi je rekao da je dozivao Hasu, ali da mu se nije javio.

Lošić je kazao da je zatekao članove svoje porodice kod kuće i da su okolo zviždali meci.

“Mi smo stajali iza kuće. Utihnula je pucnjava, žene kukaju”, rekao je optuženi, dodavši da su u međuvremenu pristigle i druge komšije, te da su u narednom periodu spavali u šupi u šumi.

On je kazao da je kasnije od supruge čuo da je Haso Hodžić svraćao kod njih prije nego što je otišao da siječe drva. Naveo je da je razgovarao sa njegovom sestrom Rabijom, koja mu je rekla da joj je Haso pisao iz Srebrenice.

“Kaže da joj je pisao da ne bi ostao živ da nije bio u šumi i (…) kaže: ‘Da su htjeli, pobili bi nas Bilježani’”, rekao je optuženi.

On je ispričao da se u šumi skrivala i grupa Bošnjaka i da su nekolicini pomagali noseći im hranu. Kazao je da su poslije rata neki mještani Zaklopače navraćali kod njega.

Na pitanje branioca Nenada Rubeža šta im zamjeraju mještani Zaklopače, Lošić je odgovorio: “Što im nismo javili šta će se desiti. Kako ćemo kad nismo ništa znali.”

Lošić je rekao da je poznavao sve mještane Zaklopače i da su tu živjeli njegovi školski drugovi i komšije sa kojima je radio i slavio.

“Pitomo selo… domaćini ljudi”, kazao je optuženi.

Lošiću se sudi s Radomirom Pantićem, Brankom Jolovićem, Milomirom Miloševićem i Nenadom Vukotićem za učešće u ubistvima najmanje 57 bošnjačkih civila u Zaklopači 16. maja 1992. godine.

Prema optužnici, Pantić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Milićima, Milošević pripadnik policije, a Jolović, Vukotić i Lošić pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).

Svjedok Milenko Zekanović prisjetio se dana kada je napadnuta Zaklopača.

“Naišao je Nikola Lošić u žutom trabantu. I on je bio zbunjen. Malo je stao. Odletio je kući da vidi šta se dešava”, prisjetio se Zekanović.

On je dodao da je kasnije otišao do kuće Lošića, a da su naredna dva mjeseca spavali u šumi, u strahu da ne budu napadnuti.

“Neko je pobio ljude. Otkud mi sad znamo ko će doći i pobiti naše”, rekao je Zekanović.

S obzirom da nije bilo novih prijedloga, dokazni postupak je okončan, a završna riječ Tužilaštva Bosne i Hercegovine zakazana je za 23. decembar.

Suđenje u ovom predmetu počelo je u maju 2017. Optužnica je obuhvatala i Blagoja Vojvodića i Čedu Bogičevića, ali je postupak protiv njih razdvojen jer su nedostupni.