Primjena izmjena i dopuna Krivičnog zakona kojima se zabranjuje negiranje genocida mora biti prioritet

Lejla Gačanica. Foto: Forum ZFD

Analiza “Primjena odredbi Krivičnog zakona BiH o zabrani odobravanja i poricanja genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina” pravne ekspertice Lejle Gačanice i advokatice Nine Kisić, sa organizacijama forumZFD i TRIAL International, pojašnjava da bh. društvo ima korist od toga da u javnom prostoru nije dozvoljeno negirati pravosnažnim sudskim presudama utvrđene činjenice.

Kako se u analizi navodi, nove odredbe Krivičnog zakona postavile su pitanja primjene, pri čemu se identificirane kritike i izazovi tiču prvenstveno kondicione uslovljenosti između zabranjenih radnji i posljedice, jasnoće određenih radnji i dokaznog postupka.

Dopunom Krivičnog zakona, a što se vidi kroz stav kojim je propisano da će se onaj ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine, namjerava se inkriminirati stvarno poticanje na mržnju ili nasilje, pri čemu je, kako se u analizi navodi, potrebno imati u vidu da je glagol upotrijebljen u sadašnjem vremenu.

“Ovdje se glagolsko vrijeme odnosi na primjenu zakona i odnosi se na trenutnu radnju, tako da će se postaviti pitanje produženog krivičnog djela”, navedeno je, kao i da se “podstrekavanje” može desiti u više navrata i prilika, dok onaj “ko javno podstrekne” to radi u određenom trenutku.

“Primjera radi, ako bi neka osoba tokom jednog govora više puta iznijela navod koji bi predstavljao krivično djelo u skladu s ovom odredbom zakona, to bi se moglo smatrati jednom radnjom izvršenja, u odnosu na kontinuirano podstrekavanje”, navedeno je.

Analizom je pojašnjeno da član kojim je određeno da ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom, inkriminira više radnji, odnosno da ga je moguće počiniti na više načina.

“Čini se da je trenutna percepcija u javnosti (kao i da je najviše pažnje pridodato) samo u vidu izvršenja poricanjem genocida, mada je sam član prilično širok kada je riječ o vidovima učešća”, navodi se i dodaje kako se prilikom procesuiranja mora imati u vidu da je potrebno dokazati i da je samo odobravanje, grubo umanjivanje ili pokušaj opravdavanja genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina bilo usmjereno protiv skupine osoba ili člana te skupine, ali da je skupina određena s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili vjersku pripadnost.

Potrebno je dokazati i da samo odobravanje, grubo umanjivanje ili pokušaj opravdavanja moraju biti počinjeni na način koji bi mogao podstaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine, navedeno je u analizi.

“Čini se da bi prilikom nekih sljedećih razmatranja krivičnog zakonodavstva u BiH možda trebalo razmisliti o brisanju riječi “grubo”, jer ista ostavlja prostor spekulacijama da je “blago umanjivanje” ratnih zločina ili zločina protiv čovječnosti ili genocida dozvoljeno”, zaključeno je, te se navodi kako će se sudovima ostaviti da definiraju nivoe umanjivanja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti ili genocida.

Element koji je također potrebno imati u vidu, kako se navodi, jeste da je odobravanje, grubo umanjivanje ili pokušaj opravdavanja počinjeno na način koji bi mogao podstaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine, pri čemu će on zavisiti od činjeničnih navoda svakog pojedinog predmeta.

Dokazivanje postojanja elemenata krivičnog djela “veličanje, odavanje počasti u vidu priznanja, nagrade, spomenika, podsjetnika ili druge privilegije osobi koja je pravosnažno osuđena za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kao i imenovanje javnih objekata po pravosnažno osuđenim osobama” zavisit će od dokazivanja sadržaja i cilja izjava, načina objave i vjerovatnosti – potencijala nastupanja štetnih posljedica.

“Kada je riječ o načinu objave, isto se, naravno, odnosi na javni prostor, ali je bitno voditi računa da se i društvene mreže smatraju javnim prostorom. Kada je riječ o osobi koja je samu spornu izjavu dala, od značaja će biti uticaj te osobe u društvu, odnosno potencijal da njen izraženi stav bude prihvaćen”, navodi se.