Ali u Gradišci niko ne pokušava da mural ukloni, pa grupa mladića koja ga je nacrtala u ljeto prošle godine i nema potrebu da ga brani.

Na svom odlasku iz BiH bivši visoki predstavnik Valentin Inzko je pozvao sve lokalne vlasti da uklone iz javnog prostora murale i druge sadržaje kojima se veličaju osuđeni ratni zločinci nakon što je nametnuo izmjene zakona kojima je to zabranjeno.

U Gradišci se nisu odazvali ovom pozivu. Dragana Ilić, zamjenica gradonačelnika Gradiške, kaže da je odobrenje za crtanje murala Ratka Mladića dala Zajednica etažnih vlasnika i da nisu imali obavezu da traže suglasnost gradskih vlasti.

Zbog toga gradonačelnik i Gradska uprava ne mogu zahtijevati uklanjanje murala jer nije u vlasništvu Grada, smatra ona.

“Za uklanjanje predmetnog murala nije bilo inicijative građana”, kaže Ilić.

Uz Gradišku samo je još jedna lokalna administracija odgovorila na upit BIRN-a BiH koji je poslan u pet opština koje je Inzko pozvao da uklone murale i još tri u kojima se murali ratnim zločincima nalaze.

Inzko je prije isteka mandata u BiH posjetio nekoliko gradova u Republici Srpskoj u kojima su oslikani murali ratnih zločinaca, te nakon posjete objavio pismo za javnost u kojem je naveo kako je šokiran veličinom i brojem murala ratnim zločincima, te kako planira poslati pismo gradonačelnicima tih gradova sa zahtjevom da se murali uklone. Dodao je da je “veličanje ratnih zločinaca neprihvatljivo u civiliziranom svijetu i to mora imati posljedice”.

“Pročitao sam na jednom portalu da je naslikan 25 metara dug mural Ratku Mladiću u Foči. Nisam mogao da u to povjerujem. Odlučio sam da ću lično obići sve lokacije u BiH na kojima se nalaze njegovi murali. I Kalinovik, i Nevesinje, i Gradišku, i Gacko, pa i ovaj posljednji u Foči”, naveo je Inzko.

Osim Gradiške samo su iz Kalinovika odgovorili na upit BIRN-a BiH o uklanjanju murala.

Načelnik Kalinovika Radomir Sladoje kaže da mural Ratku Mladiću postavljen na ulazu u ovu opštinu nije u nadležnosti lokalnih vlasti jer se ne nalazi na opštinskom zemljištu i Opština za njega nije izdala dozvolu. Zato nije nadležna ni za njegovo uklanjanje, smatra Sladoje. Kako se mural nalazi na regionalnom putu Dobro Polje – Kalinovik, Sladoje kaže da je za njega odgovorno Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske.

“Smatram da je moje demokratsko pravo da mišljenje zadržim za sebe jer kao načelnik opštine nisam donosio odluku o postavljanju murala”, kaže Sladoje za BIRN BiH, dodavši kako nije bilo inicijative od građana za uklanjanjem murala nakon Inzkove odluke.

Ratko Mladić, bivši komandant Glavnog štaba VRS-a, pravosnažno je pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Mural na ulazu u Kalinovik uz sliku Mladića ima i natpis “Grad heroja”.

Ovaj mural demotiviše povratak u Kalinovik, kaže Samir Vranović iz Udruženja članova porodica nestalih “Istina – Kalinovik 92”.

“Jednostavno i način ponašanja načelnika opštine i te strukture vlasti i opštine Kalinovik ne dozvoljava da se ljudi opuste, nađu neki način da se povratak poveća, da se ljudi vrate na svoja ognjišta”, govori Vranović.

On objašnjava kako bi uklanjanje naziva ulica i murala po ratnim zločincima značilo mnogo svima koje se žele vratiti u Kalinovik.

Zbog toga je Udruženje formiralo radnu grupu i pokrenulo inicijativu da se uklone svi murali i spomenici koji su podignuti u čast ratnih zločinaca. Dio inicijative je obilježavanje i mjesta stradanja tokom rata, govori Vranović.

Mural Ratka Mladića u Kalinoviku. Foto: BIRN BiH

Pravna stručnjakinja Lejla Gačanica objašnjava da izmjene Krivičnog zakona koje je nametnuo Inzko zabranjuju buduće veličanje ratnih zločinaca ali da ostaje pitanje šta učiniti s postojećim muralima, nazivima ulica i objekata.

“Oslobađanje javnog prostora, te jednostrane interpretacije prošlosti u kojoj su osuđeni ratni zločinci slavljeni kao heroji, sasvim sigurno da će značiti poboljšanje cijele atmosfere za život različitih ljudi u lokalnim zajednicama, s jedne strane, a s druge strane, usudila bih se reći, možda i omogućiti određenu dozu sigurnosti koja sasvim sigurno sada izostaje”, ističe Gačanica te dodaje kako istinska promjena će trebati i dublju promjenu kroz obrazovne sisteme i političke narative, i to ne samo na lokalnom nego i na širem društvenom kontekstu.

U vrijeme kada je Inzko posjetio Foču prije nekoliko mjeseci u ovom gradu bio je mural posvećen Mladiću. Iz Opštine Foča nikada nisu odgovorili na pitanja BIRN-a BiH o uklanjanju murala ali predstavnici udruženja povratnika kažu da je ovaj mural uklonjen.

Oni navode da u ovom gradu još uvijek postoji mural na kojem je Dragomir Draža Mihajlović, četnički komandant iz Drugog svjetskog rata čije su snage odgovorne za ratne zločine u BiH.

Džemal Imamović, predsjednik Udruženja građana povratnika i raseljenih lica u općini Foča, kaže kako je mural Mihajloviću naslikan nedaleko od dvorane Partizan, gdje su seksualno zlostavljane djevojčice i žene tokom posljednjeg rata u BiH.

“Poslije toga događa nam se mural Mladića, gdje su određena grupacija omladine prvo izvisili jedan mural na zgradi, između crkve u Foči i Aladže džamije, a potom se i crta mural Ratku Mladiću. Poslije toga se pojavljuje mural, tamo u blizini autobuske stanice, posvećen komadantu Miloradu Pelemiša”, objašnjava Imamović.

Mural Draže Mihajlovića na zgradi u Foči. Foto: BIRN BiH 

Milorad Pelemiš je nekadašnji komandant Desetog diverzantskog odreda pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske (VRS). Protiv njega nije vođen postupak. Sedam nekadašnjih pripadnika Desetog diverzantskog odreda je zbog pogubljenja na ekonomiji “Branjevo”, u blizini zvorničkog sela Pilica, osuđeno u Haagu, BiH i Srbiji.

Cilj ovih murala bio je da vrijeđaju povratnike i ulijevaju im strah, kaže Midheta Kaloper-Oruli, generalna sekretarka Udruženja žrtava rata “Foča 92–95”. Predstavnici udruženja su sredinom godine održali sastanak sa načelnikom opštine Milanom Vukadinovićem o uklanjanju murala.

“On je na tom sastanku, onako djelimično obećao da će uraditi, da će pokušati da to uradi, da se ti murali uklone, ali mi moramo gledati, da iz tih murala stoje politika”, govori Kaloper- Oruli.

Imamović vjeruje da su murali Mladiću i Pelemišu precrtani zbog Inzkove posjete.

“Dva su uklonjena, međutim i dalje je ostao mural Draže Mihajlovića”, kaže Imamović, dodavši da ne zna ko je uklonio ove murale, ali vjeruje da su to uradile iste osobe koje su ih i naslikale.

“Ali zvanično odluka nije postojala o uklanjanju, znači nijedna institucija nije donijela takvu odluku, već je to bilo, ono – idite završite to, skinite. Otprilike to je naše mišljenje”, zaključuje on.

Opštine odbacuju odgovornost

Grafit ispisan u Višegradu. Foto: Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žena žrtva rata“

Foča nije jedini grad sa muralima. U Višegradu su tokom 2017. godine otkriveni murali Radovana Karadžića i Ratka Mladića. U ovom gradu postoji i ulica sa nazivom “Užički korpus”. Zločini u ovom gradu počeli su dok je u njemu još uvijek bio Užički korpus. Komandant ovog korpusa Dragoljub Ojdanić je u Haagu proglašen krivim za ratne zločine na Kosovu.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata”, crtanje murala u BiH vidi dijelom predizborne kampanje, ali to svejedno preživjele žrtve vraća u godine rata.

“Dovede te u takvu situaciju da se vrate sve one godine iz 1992. To samo može čvrsta ruka visokog predstavnika, sada Christiana Schmidta da naredi, jer očito naši političari se ne mogu dogovoriti”, kaže Hasečić.

Iz OHR-a su za BIRN BiH odgovorili kako je priznavanje patnji žrtava rata među svim narodima važan korak na putu ka pomirenju, a taj proces traje već predugo.

“Vrijeme je da politički lideri postignu dogovor o obilježavanju mjesta stradanja širom BiH”, rečeno je iz OHR-a.

U Nevesinju su mural Mladiću ocrtali vojni veterani u ovom gradu. Sličan mural postoji i u Gacku. Tokom rada na jednom od istraživanja novinari BIRN-a BiH su mural Mladiću primijetili i u Lončarima u Republici Srpskoj nadomak Brčkog.

Dok smatra kako će izmjene Krivičnog zakona kojima je zabranjeno veličanje ratnih zločinaca imati malo uticaja na već postojeće murale, Gačanica objašnjava da izmjene sada kažnjivim čine postavljanje novih murala, davanja imena ulica ili drugog načina javnog veličanja ratnih zločinaca.

Izmjene zakona trebaju doprinijeti tranzicijskoj pravdi i pomoći ostalim mehanizmima koji postoje za uspostavljanje odgovornosti ali i priznanja žrtve, njihove patnje i stradanja.

“To što sad imamo u zakonu, to praktično znači da takvo veličanje ratnih zločinaca više nije dozvoljeno. Govorimo o nekom budućem vremenu, govorimo o tome da više nije dozvoljeno slikati mural ili izraditi grafit ili dati naziv ustanovi, ulici ili bilo kojem javnom mjestu, mostu, naselju, bili čemu, po osuđenim ratnim zločincima i to je jako važno s aspekta da se takva praksa zaustavi”, kaže Gačanica.

To se već pokazalo na primjeru ploče Ratku Mladiću u Istočnom Sarajevu.

Mural Slobodanu Praljku u Čapljini, slikano u novembru 2020. godine. Foto: BIRN BiH

Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva, na svojoj zvaničnoj Facebook stranici reagovao je povodom odluke Gradskog vijeća Sarajeva da zatraži uklanjanje ploče koja je postavljena u čast Mladića, u naselju Vraca u blizini Sarajeva.

Ćosić je u objavi kazao kako Gradsko vijeće Sarajeva ne može tražiti da se ukloni nešto na teritoriji grada Istočno Sarajevo, jer na to nema pravo, te da ni on nije tražio uklanjanje tabli u Sarajevu odlukom organa Grada Istočnog Sarajeva, koje vrijeđaju srpski narod.

“Ponosan sam što sam imao priliku da kažem šta mislim o ratu u BiH i njegovom karakteru, stradanjima, ulozi Vojske Republike Srpske, a siguran sam da to isto misli 99 odsto pripadnika našeg naroda. Žao mi je što drugi ne prihvataju različito mišljenje, ne prihvataju da svaki narod ima svoje viđenje događaja i da se svaki narod u tom sukobu borio za sebe, da upravo zbog toga to i jeste građanski rat, a ne neka agresija ili bilo šta slično tome”, kaže Ćosić.

Na zgradi u Čapljini je ocrtan mural Slobodanu Praljku nedugo nakon što je on osuđen u Haagu.

Praljku, bivšem komandantu Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO), 29. novembra 2017. je potvrđena kazna od 20 godina zatvora zbog zločina počinjenih u BiH.

Tada je Praljak, stojeći, uzviknuo da ne priznaje presudu i da nije ratni zločinac, a potom je popio otrov od kojeg je nedugo poslije preminuo. Praljkove riječi oslikane su na muralu u Čapljini.

U gradovima širom BiH postoje primjeri gdje ulice, javni prostori, pa i institucije i dalje nose imena po optuženima i osuđenima za ratne zločine. Izmjene Krivičnog zakona zabranjuju veličanje osuđenih osoba ali ne postoji nikakvo zakonsko ograničenje za osobe koje su bile osumnjičene ili kojima se sudi.

Bivši sudija i tužilac Esad Fejzagić objašnjava da ogroman broj ratnih zločinaca nikada neće biti procesuiran. Dodaje da je imenovanje ulica koje nose nazive po ratnim zločincima kompleksan problem ali on potpuno rješenje ne vidi u izmjenama i dopunama zakona.

“Imate nazive ulica po ratnim zločincima, to je van svake pameti, za šta jesu nadležne opštine, odnosno skupštine opština ili već gradske skupštine, zavisi ko je donosio te odluke. To je mnogo kompleksniji problem. Te probleme ne može riješiti tužilaštvo ni pravosuđe, to treba da bude jasno”, kaže Fejzagić.

Prema izmjenama Krivičnog zakona BiH, odobravanje, poricanje, umanjenje ili pokušaj pravdanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina, kažnjavat će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Najmanje jednom godinom zatvora bit će kažnjen onaj ko distribuira letke, slike ili druge materijale kojima se podstrekava na mržnju ili negira genocid. Dodjela priznanja, nagrada, spomenika, bilo kakvog podsjetnika ili bilo kakve privilegije osobi osuđenoj pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, bit će kažnjiva zatvorskom kaznom od najmanje tri godine, kao i imenovanje javnih objekata poput ulica, trgova, parkova, mostova, institucija, ustanova, općina ili gradova, naselja i naseljenih mjesta.

Tužilaštvo BiH je BIRN-u BiH dostavilo podatke prema kojima je nakon Inzkove odluke u julu zaprimilo 39 predmeta za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Tri su do sada riješena nesprovođenjem ali iz Tužilaštva nisu BIRN-u BiH mogli reći tačne razloge ovakvih odluka. Također nisu mogli dati podatke koliko se prijava odnosi na veličanje ratnih zločinaca a koliko na negiranje genocida ili drugih ratnih zločina.

Podaci Tužilaštva BiH pokazuju sporo i teško procesuiranje krivičnog djela koje postoji odranije za izazivanje mržnje. Prema ovim podacima, Tužilaštvu su prema članu Krivičnog zakona koji se odnosi na raspirivanje mržnje od 2019. godine podnesene prijave za 46 lica u 26 predmeta. Samo u tri predmeta podignute su optužnice za pet lica, dok je samo jedan predmet završio presudom.

Analiza je rezultat saradnje forumZFD u BiH i TRIAL International sa BIRN BiH.