Đorđe Ristanić. Foto: BIRN BiH
Svjedok Tužilaštva BiH Simeun Ćuturović, koji je saslušan putem međunarodne pravne pomoći pred Višim sudom u Beogradu, rekao je da je tokom 1992. godine bio profesionalno vojno lice Vojske Srbije, a da je u Bosni i Hercegovini bio po naredbi oko šest mjeseci.
“Negdje u šestom mjesecu, kad je još bila JNA (Jugoslovenska narodna armija), dobio sam naređenje da dođem u bivši Tuzlanski korpus”, kazao je Ćuturović objašnjavajući da je do 30. decembra bio u BiH na poziciji načelnika obavještajnog organa.
On je pojasnio da se Tuzlanski korpus kasnije zvao Istočnobosanski korpus, te da mu je prvo komanda bila smještena u Ugljeviku, a potom u selu u okolini Bijeljine.
“Moj je posao bio da s četom skupljam podatke o protivniku. To je elektronski rat, mi smo se brzo snašli, u pitanju je ometanje, prisluškivanje, presretanje razgovora. Mi tehnički prikupljamo podatke o protivniku”, odgovorio je Ćuturović na upit tužioca Seida Marušića šta mu je bio opis poslova u BiH.
On je rekao da u Brčkom nikada nije bio, izuzev jednog puta kada je prošao kroz neka sela izvan grada kako bi provjerio korpuse, kakvi su sa sistemom provjera i da li imaju sve uslove.
“Mi ratujemo na nebu, ne na zemlji, i ja za tog Ristanić Đorđa nikad nisam čuo”, objasnio je on.
Đorđe Ristanić je, kao nekadašnji predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, optužen da je u periodu od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata – ubistvima, zatvaranjem, mučenjima i drugim djelima.
Ćuturović je potvrdio autentičnost potpisa na izvještaju koji je tužilac Marušić prezentovao, ali je kazao da sadržaj tog izvještaja nije njegovo djelo, nego da je on potpisao tuđi izvještaj, te da su mu ti podaci potpuno nepoznati.
“To je taj Predrag Bojanić napisao, to je taj izvještaj koji sam ja proslijedio, jer je on imao prekid veze i mene zamolio da ja potpišem i proslijedim”, rekao je svjedok, dodavši da je izvjesni Bojanić bio načelnik Prve posavske brigade.
U izvještaju se navodi da je situacija u Brčkom izmakla kontroli s dolaskom patriotskih grupa i pojedinaca koji su vršili zlodjela, od silovanja do pljačkanja, te da su bile prisutne snage “Arkanovaca”, “Mandinih lavova” i “Mauzera”.
Svjedok je kazao da nije upoznat sa sadržajem, niti da je kasnije dobio ikakvu informaciju o tim događajima.
On je negirao da je imao obavezu da provjeri te informacije prije nego je potpisao i proslijedio komandi.
“Kakva moja obaveza, gospodine, ja se bavim protivničkom stranom”, objasnio je on.
Na pitanje braniteljice Lejle Čović da li se s Bojanićem sastao nakon tog izvještaja, svjedok je kazao da su se vidjeli u Beogradu 1996. godine, kada je došao sa suprugom i izrazio želju da se druže. On je rekao da je Bojanić bio oženjen muslimankom i da je bio “vrlo fin gospodin”.
Na tvrdnju braniteljice Čović da podaci koji se nalaze u prezentovanom izvještaju “definitivno podliježu provjeri”, svjedok se složio.
Suđenje će se nastaviti 23. novembra.
