“Ni godinu dana nakon usvajanja nove strategije mi nemamo informaciju za predmete sa ‘A’ liste – koliko je optuženih, koliko je istraga, koliko procesuiranih. Tražili smo sastanak i informacije o ovome sa glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić. Naravno, do toga nije došlo. Uputili smo dopis i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, a u odgovoru smo dobili rezultate po strategiji iz 2019. godine, koje je njima poslalo Tužilaštvo BiH”, kazao je Tahirović.

Halil Lagumdžija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) govori da je pesimista kada su u pitanju zadati rokovi propisani Revidiranom strategijom. Iako se posljednje dvije godine zbog pandemije koronavirusa radi u teškim uslovima, Lagumdžija smatra da to ne može biti alibi za slabe rezultate Državnog tužilaštva.

“Rokovi su probijeni i to je evidentno. Iako imamo nekih objektivnih okolnosti izazvanih pandemijom, to ne može amnestirati rad Tužilaštva BiH. Nije ih pandemija mogla spriječiti da rade više istraga, da podižu veći broj optužnica. Žalosno je, recimo, da je u prošloj godini podignuto svega 16 optužnica za ratne zločine”, kazao je Lagumdžija.

Nadzorno tijelo za praćenje Strategije nije formirano ni nakon godinu dana

Murat Tahirović. Foto: BIRN BiH 

Gordana Tadić, glavna tužiteljica Državnog tužilaštva, nije prihvatila nekoliko poziva BIRN-a BiH za razgovor. Na konferenciji na kojoj je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini pozvala Vijeće ministara da bez daljnjeg odlaganja imenuje Nadzorno tijelo za provedbu Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina, ona je kazala da institucija na čijem je čelu ispunjava obaveze po ovom dokumentu.

Tada se na konferenciji “Aktuelni izazovi u procesuiranju ratnih zločina u BiH” raspravljalo o načinu kako da se osigura adekvatno praćenje provedbe Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina budući da nije formirano Nadzorno tijelo. Tom prilikom je zaključeno da nepostojanje Nadzornog tijela u pravosuđu ne smije predstavljati izgovor da se ne postupa u skladu sa Strategijom, a Tadić je izjavila da se Tužilaštvo BiH ponašalo kao da ovo tijelo postoji i izvještavalo VSTV.

Nadzorno tijelo trebalo je biti formirano 30 dana nakon usvajanja Revidirane strategije. Vijeće ministara je na vanrednoj sjednici u septembru 2020. usvojilo Revidiranu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina.

Dodala je da je Tužilaštvo BiH za ratni zločin optužilo više od 900 osoba i da je po njihovim optužnicama Sud BiH izrekao više od 3.200 godina kazne.

“Od ukupnog broja 3.888 je 180 osoba koje su dobile oznaku ‘A’ kategorije i oni su prioritetni u radu. Nisu ovih 180 osoba među najsloženijim predmetima koje Tužilaštvo radi, jer ima puno složenijih predmeta”, rekla je Tadić i dodala kako Tužilaštvo BiH godišnje zaprimi 100 prijava za ratni zločin, ali da se niko nije obraćao zbog predmeta koji su ustupljeni.

Lagumdžija kaže da je sada potrebno transparentno sagledati stanje predmeta, te napraviti jasan plan rada sa predvidljivim rokovima.

“Krajnji rok po Revidiranoj strategiji je 2023. godina. Mi gubimo trku s vremenom zbog svega neurađenog. Ni u narednim godinama, bojim se da ništa bolje nećemo postići. Osim što umiru svjedoci ratnih dešavanja, bojim se da su u Državnom tužilaštvu iscrpljeni resursi za poboljšanje rezultata”, kazao je Lagumdžija.

“Bez hrabrosti za krupne optužnice”

Halil Lagumdžija. Foto: BIRN BiH 

Konfuzija u pravosudnom sistemu razlog je probijanja rokova i neispunjenih zadataka propisanih Strategijom, mišljenja je advokatica Nina Kisić.

“Evidentno je da je rad na predmetima ratnih zločina značajno usporen. U ovom trenutku nije jasno ni koliko je predmeta preostalo, niti u kojoj su fazi istrage. Posebno podsjećam na činjenicu da su brojne istrage otvorene jako davno, prije 15 ili 10 godina, ali koje još nisu rezultirale tužilačkom odlukom. Neophodno je u ovom trenutku transparentno sagledati stanje predmeta, te napraviti jasan plan rada, sa predvidljivim rokovima”, rekla je Kisić.

Dok krupni predmeti čekaju na tužilačku odluku više od decenije, Državno tužilaštvo se bavi predmetima “za šamar”, kaže advokatica Lejla Čović. Teško stanje i slaba organizacija u pravosuđu, odražavaju se i na loše rezultate po Strategiji, smatra ona.

“Odjel za ratne zločine Državnog tužilaštva treba hitnu reorganizaciju. Toliki je broj krupnih predmeta, poput granatiranja Sarajeva, uz tolike žrtve zločina u Foči i drugim gradovima, koji ni danas nemaju optužnicu, dok se sudi za ‘šamar’ kao predmet ratnog zločina. Kada se vidi šta se sve optužuje, žalosno je da predmeti sa ‘A’ liste čekaju tužilačke odluke”, kazala je Čović.

Murat Tahirović smatra da Tužilaštvo BiH nema hrabrosti za podizanje optužnica protiv najodgovornijih, navodeći da žrtve nemaju nikakvu predstavu kojim se to principima vodi ova institucija.

“Mi smo 2012. podnijeli krivične prijave protiv 24 Krizna štaba iz ratnog perioda, koji su nakon političkih i vojnih struktura iz tadašnjeg srpskog naroda, drugi po odgovornosti za strašne zločine. Nikada nisu procesuirani ti Krizni štabovi, već se ponekad jedna ili dvije osobe optuže i tako propadne predmet. To je ta strategija njihovog rada”, dodao je Tahirović.

Regionalna (ne)saradnja

Minka Kreho. Foto: BIRN BiH 

Tahirović je u razgovoru za BIRN BiH podsjetio i na problem nepostojanja regionalne saradnje pravosudnih institucija, “koja za rezultat ima bijeg optuženih za ratne zločine u druge zemlje”.

Prema Akcionom planu Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina, Tužilaštva su dužna redovno održavati sastanke i obavještavati Nadzorno tijelo o stanju regionalne saradnje na predmetima ratnih zločina.

Nedavno je o ovom problemu govorila i sutkinja Suda BiH Minka Kreho, navodeći da je saradnja sa Srbijom jednosmjerna.

“U Srbiji ne prihvataju svaki dokaz koji se donese iz BiH. Ako se ne prihvati dokaz koji je pribavljen od Armije BiH ili HVO-a, onda imamo manjak dokaznog materijala”, kazala je sutkinja Kreho.

BIRN BiH je ranije pisao i da je Sud Bosne i Hercegovine izdao nalog za raspisivanjem potjernice za 130 osoba zbog ratnih zločina među kojima su 63 osobe protiv kojih je potvrđena optužnica, dok su ostali pod istragom. Većina ih je u susjednoj Srbiji. Potjernice su raspisane za deset pravosnažno osuđenih jer se nisu javili ili nisu pronađeni na adresi prije upućivanja na izdržavanje kazne.