Goran Maksimović i ostali Foto: Sud BiH
Odbrana je navela da Tužilaštvo BiH nije dokazalo široki i rasprostranjeni napad na bošnjačke civile. Branilac Cvjetin Adamović je rekao da se dodađaj na području sela Lokanj koji se desio 14. jula 1992. godine uopšte ne može okarakteristati kao napad.
On je naveo da su dokazi pokazali da iz Gornjeg Lokanja nije bilo nikakvih aktivnosti ni napada prema Teočaku, te da je između linija odbrane postojao širok prostor kojim su se kretali mještani.
“Mještani Teočaka su iza ponoći krenuli 14. jula utabanom stazom, pogrešno su skrenuli i našli se u branjenom prostoru sela Lokanj”, kazao je Adamović pozivajući se na iskaze svjedoka.
On je rekao da je prvo ubijen Cvjetko Đorđić, koji se s puškom o ramenu vraćao sa linije, a potom još tri pripadnika Lokanjske čete, dok su neki ranjeni.
“Ovaj incident je bio izolovan događaj”, kazao je branilac.
Tužilaštvo tereti, uz Perića, i Gorana Maksimovića, Ljiljana Mitrovića, Mileta Vujevića, Vukašina Draškovića, Gojka Stevanovića, Raju Lazarevića i Miću Manojlovića za ubistva najmanje 67 civila, nakon napada i zarobljavanja ljudi iz kolone koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Adamović je istakao da nije doakazano da je Perić bio komandir Lokanjske čete i da je rukovodio, planirao i nadzirao svoje pripadnike. On je rekao da postoji kontradiktornost u optužnici, jer se na jednom mjestu Perić navodi kao komandir, a poslije stoji da je Đorđić angažovao više pripadnika, među kojima i Perića.
Kako je naveo branilac, nema naredbe o postavljenju, kao ni o razrješenju Perića sa te pozicije. On je kazao da tri svjedoka Tužilaštva navode da je Perić preuzeo družnost komandira, a jedan od njih kaže da je Radivoje Đorđić podnio ostavku i postavio optuženog.
Branilac je ukazao na iskaz vještaka da komandir čete nema mogućnost da prenese svoju dužnost na drugoga, već da to može učiniti samo viša komanda.
Odbrana je podsjetila na iskaze 15-ak svjedoka, koji su izjavili da je komandir Lokanjske čete bio Ljubo zvani Hejs, kao i da je Radivoje Đorđić bio glavni.
“Kakav je to komandir za kojeg ne zna vojska”, pitao je Adamović.
On je napomenuo da su postojale četiri “motorole”, od kojih je jedna bila kod Đorđića, a tri kod komandira vodova.
“Ispred mještana i vojske glavni je bio Radivoje Đorđić”, rekao je branilac.
Prema njegovim riječima, nema dokaza da je Perić učestvovao u zarobljavanju lica iz kolone, kao ni u razmjeni vatre. Naveo je da je on sa još dvojicom vojnika zadržao neka lica do dolaska pojačanja, što je, kako je kazao, obaveza u tako neizvjesnoj situaciji.
Adamović je rekao da nije dokazano ni prisustvo Perića na putu kojim su zarobljenici vođeni na lokalitet Njiverice, gdje će biti ubijeni. U to vrijeme, kako je dodao, optuženi je išao po pomoć u Donji Lokanj.
Nastavak iznošenja završnih riječi je 11. oktobra.
