Mediji na Zapadnom Balkanu svakodnevno izloženi velikim ekonomskim pritiscima

Konferencija IMEP-a. Foto: BIRN BiH

Na konferenciji Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP) koja je danas održana u Sarajevu, Radenko Udovičić, menadžer IMEP projekta, objasnio je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da su ekonomski pritisci na medije značajniji nego klasični – verbalni i fizički pritisci.

“Praktično, bez novca nije moguće funkcionisati. Ako uskratite novac ili ako uslovite novac ili ako ponudite novac, vi možete svašta učiniti i praktično natjerati ili inicirati medije da izvještavaju onako kako vi želite”, kazao je Udovičić.

Objasnio je da su u junu 2021. godine bila tri značajna ekonomska pritiska na medije, koja su bila i povod ove konferencije. Pritisci su bili usmjereni na portal Žurnal, Dnevni avaz i Face TV.

“To je bio povod. I onda smo organizovali konferenciju – evo 29 ljudi se odazvalo na konferenciju, većina su iz medija koji su iznijeli svoja iskustva i čuli su iskustva drugih”, rekao je Udovičić.

Kada se govori o ekonomskim pritiscima i ekonomskom osnaživanju medija, veliki je problem nepotpisanih portala, koji uzimaju dio “medijskog kolača, odnosno marketinškog kolača” u BiH, smatra Elma Kazagić, urednica producentica Federalne televizije.

Kazagić je istakla da je mnogo političkog otkazivanja oglašivača, dodavši da, ukoliko neki mediji ne objavljuju kako se nekom od oglašivača sviđa, onda se događa da im se otkazuje oglašavanje.

Dodala je da je jedan od problema nesolidarnost novinara i medijskih kuća.

“Primijetili smo da nismo solidarni novinarski i da bi nam prijeko bio potreban nezavisni strukovni sindikat, i mislim da je to jedna od poruka ove konferencije”, naglasila je Kazagić.

Na današnjoj konferenciji videolinkom se obratio i Marko Milosavljević, profesor sa slovenskog Fakulteta društvenih nauka, Katedra za novinarstvo, koji je kazao da je na Zapadnom Balkanu prisutan problem malog tržišta, te manji internacionalni prihod u usporedbi s drugim evropskim zemljama. Kao jedan od problema istakao je i nedostatak novca u medijima, kao i smanjenje plata medijskim radnicima, ali i veliki utjecaj politike na medije.

“Još uvijek imamo veliki dio državnih preduzeća i državnih medija, znači medija koji su još uvijek u državnom vlasništvu ili pod državnom i političkom kontrolom”, rekao je Milosavljević.

On je kazao da je prisutna kontrola i nad regulatorima, te naveo primjer Slovenije, gdje je jedna od najpopularnijih web stranica upravo pod kontrolom slovenskog “Telekoma”.

Prema njegovim riječima, prisutna je velika polarizacija, kao i kažnjavanje medija.

“U Sloveniji, naprimjer, prošle godine je Vlada, pošto je bila veoma u konfliktu s medijima, pogotovo sa štampom,  odlučila da se zabranjuje distribucija, odnosno čitanje štampe u restoranima, kafićima, ali i kod doktora, jer su tvrdili da se koronavirus prenese i preko papira. Za to nije postojalo nikakvo istraživanje, nikakvi podaci, ali oni su tvrdili da postoji opasnost”, rekao je Milosavljević, objasnivši da je to izazvalo izuzetno veliki pad tiraža i negativne ekonomske posljedice za medije.

U posljednjih nekoliko godina, kako je kazao, s razvojem interneta došlo je do većeg dometa i utjecaja influensera, “čiji je domet veći nego domet nekih medija”, kao i veća pojava konkurencije u medijima.

Kako je rekla Tatjana Udovičić, program menadžerica u Centru za razvoj medija i analiza, koji je izdavač online magazina Žurnal, kada se govori o ekonomskim pritiscima na medije i generalno pritiscima, oni su konstanta bosanskohercegovačke medijske scene.

Objasnila je da ono što je specifično za magazin Žurnal jeste da su pritisci znatno izraženiji te da ovaj medij svjedoči takozanim “slap” tužbama čiji je cilj ekonomsko uništenje medija.

“Mi, recimo, u ovom trenutku imamo 17 tužbi od samo jednog fizičkog i pravnog lica, i pokušaj je to zapravo ućutkivanja novinara Žurnala da nastave da istražuju afere koje su u javnom interesu”, kazala je Udovičić.

Veliki problem, navela je Udovičić, predstavljaju i sudski procesi za slučajeve klevete koji traju veoma dugo, a neki čak traju po pet ili šest godina, što dodatno iscrpljuje redakcije i zahtijeva velike finansijske troškove.

“Zatim imate neujednačenu sudsku praksu, imate slabo poznavanje prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju bi naši sudovi trebalo da primjenjuju i, naravno, uvijek imate i pojedinačne slučajeve gdje sudovi uvode potpuno nove prakse u svojim presudama, gdje se dodjeljuju izuzetno visoke odštete i zahtjevi, i na osnovu samog iznosa vi zapravo vidite da nije cilj neka moralna satisfakcija tužitelja ili povreda njegove časti i ugleda, nego bukvalno ekonomsko uništenje medija”, rekla je ona.