Purić i ostali: Vidio optužene kad su vođeni zarobljenici

Državni sud. Foto: BIRN BiH.

Fikret Krdžalić je, prema iskazu, rekao da je bio pripadnik 325. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i da je pred Božić 1993. učestvovao u akciji u kojoj je vidio zarobljene pripadnike Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

U prvom iskazu iz 2017. svjedok je kazao da je vidio pet do sedam zarobljenika i dosta pripadnika ABiH, kao i Civilne zaštite.

Kasnije tog dana, kako je dodao, od Rasima Omanovića čuo je da su svi vojnici HVO-a pobijeni u trašeju kod kuće Sarajlića zvanog Roki, te da će ih Civilna zaštita pokopati na lokalitetu zvanom Crvena zemlja. Krdžalić je naveo da se pričalo da je Sarajlić učestvovao u strijeljanju.

Svjedok je ponovo saslušan u Tužilaštvu BiH 2018. godine, kada je izjavio da se u međuvremenu prisjetio još detalja. Rekao je da je vidio desetak zarobljenika, od kojih su jednog nosili jer je bio ranjen.

U istrazi je svjedok naveo kako je Nezir Sivro zvani Cigo gađao ciglom ili kamenom jednog od zarobljenih, a drugi vojnik je zagalamio da to ne radi. Krdžalić je kazao da su zarobljene vodili, a da je kod jedne kuće vidio optužene Šaćira Omanovića i Rasima Kavazovića.

On je ispričao da nije vidio kada su zarobljenici pobijeni, ali da je čuo od Rasima Omanovića da je to učinjeno kod Rokijeve kuće.

Svjedok je, kako je pročitano, naveo da su kružile priče, “koje i danas kruže po Počulici”, da su u ubistvu zarobljenika učestvovali Almir Sarajlić, Šaćir Omanović i Kasim Kavazović.

Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić zvani Roki, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović optuženi su za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Svjedok Krdžalić je rekao da ga je, kada je prvi put davao iskaz u Tužilaštvu BiH, dovezao Šaćir Omanović i da mu je kazao da ne spominje da ga je vidio u Šafradinima. Dodao je da je Omanovića sreo i prije davanja drugog iskaza i da mu je rekao da isto kaže.

Odbrane optuženih rekle su da bi od svjedoka, da je živ, tražile da objasni razlike u dva iskaza. Odbrana Sarajlića tvrdi da svjedok i ne poznaje optuženog, dok je Odbrana Kavazovića negirala da je optuženi sugerisao svjedoku šta treba da kaže.

Svjedokinja Dragica Jakešević kazala je da je s porodicom živjela u Križančevom Selu nakon što su izbjegli iz Jajca. Ona je navela da je sina posljednji put vidjela kada je krenuo na liniju nekoliko dana pred Božić.

“Kad je naveče pošao, kaže: ‘Mama, donijeću vam jelu’”, prisjetila se Jakešević.

Ona je rekla da je 22. decembra 1993. zapucalo i da su krenuli bježati. Navela je da je kasnije dopremljeno tijelo njenog sina.

Božana Alilović je kazala da je sa porodicom prije rata živjela u Počulici, a da su nakon početka sukoba izbjegli u Križančevo Selo.

Rekla je da je oca i jednog od braće posljednji put vidjela prije pada Križančevog Sela 22. decembra 1993. godine. Prisjetila se da je ujutro zapucalo i da joj je brat krenuo na liniju, a da se otac već tamo nalazio. Čula je da joj je brat poginuo dok je išao na liniju, a da je otac pogođen s leđa kada je krenuo bježati.

Svjedokinja je kazala da su taj dan u selu ubijene dvije žene – Matilda Franjković i Kata Alilović. Navela je da su poslije dopremana tijela, te da su nekima nedostajali dijelovi.

Nastavak suđenja je 30. jula.