This post is also available in:
Boris Bošnjak i ostali. Foto: Sud BiH
Prvostepenom presudom iz septembra prošle godine Bošnjak je osuđen na deset, Grubačić na pet, a Đajić na šest godina zatvora, dok je Miloš Mavrak oslobođen optužbe jer Vijeće nije moglo utvrditi da je on osoba koja je bila stražar u logoru i koja je zlostavljala zatočenike.
U februaru ove godine Državno tužilaštvo te Odbrane Bošnjaka, Grubačića i Đajića, kao i sam Grubačić izjavile su žalbe na prvostepenu presudu.
Iz Državnog suda su saopćili da su Bošnjakove, Grubačićeve i Đajićeve žalbe djelimično uvažene, pa je prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o kazni, na način da je Bošnjak osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, Grubačić je osuđen na godinu i po, a Đajić na tri godine zatvora.
“Žalba Tužilaštva BiH, kao i žalbe branilaca optuženih Bošnjaka, Grubačića i Đajića, kao i optuženog Grubačića lično, u preostalom dijelu, odbijene su kao neosnovane, te je presuda Suda BiH od 30. septembra 2020. godine u preostalom dijelu potvrđena”, navodi se u saopćenju Suda BiH.
U prvostepenoj presudi se navodi da je Bošnjak proglašen krivim za 21 tačku optužnice te da je nečovječno postupao prema zatočenicima, nanosio im fizičku i duševnu bol, premlaćivao ih, prislanjao im električnu palicu i puštao struju, a osuđen je i za jedan slučaj prisiljavanja na seksualni odnos.
Grubačić je osuđen jer je zajedno sa još dva nepoznata vojnika učestvovao u zlostavljanju trojice zatočenika, a Đajić je osuđen po četiri tačke optužnice za nanošenje fizičke i duševne boli zatočenicima.
Bošnjak, Grubačić i Đajić su, kao bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), oslobođeni za pojedine tačke optužnice, a donesena je i odbijajuća presuda za pet tačaka optužnice od kojih je odustao postupajući tužilac.
Na ovu, drugostepenu, presudu ne postoji pravo žalbe.
