This post is also available in: English
Darko Mrđa i ostali. Foto: Sud BiH
Babić je u septembru 2019. Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv presude iz maja iste godine u kojoj je naveo kako smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravičnu odbranu.
Prema toj presudi, Apelaciono vijeće Suda BiH je za krivično djelo “zločini protiv čovječnosti” Babiću utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.
Babića je Sud BiH ranije osudio na 22 godine zatvora za ubistva počinjena na Korićanskim stijenama na Vlašiću, a 21 godinu dobio je za ubistva počinjena u prijedorskom selu Čarakovo. Izrečena mu je jedinstvena zatvorska kazna od 35 godina.
Babiću, nekadašnjem pripadniku Interventnog voda pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, u ovom predmetu se sudilo s Darkom Mrđom i Radenkom Marinovićem za ubistva i druga nečovječna djela počinjena nad bošnjačkim stanovništvom Prijedora 1992. godine.
Mrđi je utvrđena kazna zatvora od 15 godina, te ga je Sud, uzimajući kao utvrđenu kaznu zatvora od 17 godina izrečenu presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 20 godina.
Presudom Apelacionog vijeća Marinović je oslobođen optužbi.
U svojoj apelaciji, kako stoji u odluci Ustavnog suda, Babić je, između ostalog, naveo da je tokom postupka jedno ročište održano bez njegovog prisustva, pojasnivši da tom ročištu nije prisustvovao jer nije bio zdravstveno sposoban.
Ustavni sud, kako se navodi u odluci, nije mogao prihvatiti osnovanim ove Babićeve navode s obzirom da je Sud BiH dao iscrpne razloge i obrazloženja zbog čega nastavak suđenja u apelantovom odsustvu ne predstavlja kršenje Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH) i zbog čega ne predstavlja kršenje osnovnih Babićevih prava.
Babić je također naveo i da je tokom prvostepenog postupka tražio izuzeće Sudskog vijeća iz razloga što je sumnjao u pristranost, jer su isti članovi ranije sudili u okončanom postupku protiv njega.
“Ukazao je da je isto prvostepeno vijeće već ranije vodilo sudski postupak protiv apelanta za kazneno djelo Zločin protiv čovječnosti kada je apelant i osuđen na zatvorsku kaznu, tako da je pred sobom imalo optuženog o kojem je ranije stvorilo određeno negativno mišljenje, za razliku od druge dvojice optuženih koje sudsko vijeće nije poznavalo”, navodi se u odluci.
Prema odluci Ustavnog suda, iz apelacionih navoda ne proizlazi da se dovodi u pitanje subjektivna nepristranost suda.
Odlučujući o Babićevoj apelaciji, Ustavni sud je zaključio da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje “kada su osporene presude obrazložene i jasne, kada način na koji je utvrđeno činjenično stanje i izvršena ocjena dokaza ne odaje utisak proizvoljnosti, kada ništa ne upućuje na povredu prava na nepristran sud i pravičan postupak u cjelini, te kada odluka nije zasnovana na nezakonitim dokazima niti je apelantu uskraćeno pravo na obranu”.
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
