Đorđe Ristanić. Foto: BIRN BiH
Stako Stakić, svjedok replike Tužilaštva, kazao je da ga je rat zatekao u Gunji, te da nije bio član nijedne političke partije jer je tada radio kao direktor u firmi koja je bila pod stečajem.
Tužilac Seid Marušić je rekao da je u ranijem iskazu Stakić “znao za formiranje rukovodstva Srpske demokratske stranke (SDS)”, kao i da nisu imali informacije iz Bijeljine.
“Samo je tačno da nismo imali informacije o Bijeljini”, kazao je svjedok.
On je ispričao da su se građani sve tri nacionalnosti samoinicijativno organizovali i da su čistili dijelove grada nakon dešavanja “oko mostova”.
Naveo je da su se civili okupljali kod pravoslavne crkve.
“Pošto je bila klupa, tu se moglo sjesti”, rekao je Stakić.
Na upit Marušića da li zna za formiranje Kriznog štaba, on je odgovorio da misli da se radi o Izvršnom odboru, te dodao da je tom strukturom predsjedavao Mile Marković, koji im je kazao da je prioritet da se preduzeća spase od pljačke.
Svjedok je rekao da ne zna razliku između Kriznog štaba, Izvršnog odobra i Ratnog predsjedništva.
“U to vrijeme, to Ratno predsjedništvo, Upravni odbor, to je sve bilo isto”, kazao je svjedok.
Stakić je objasnio da je stečajni direktor postao na prijedlog Mile Markovića, izvjesnog doktora Vojinovića i još nekih osoba, i da se to sve dešavalo na porti crkve.
Na upit Marušića da li je tu bio i “gospodin Ristanić”, svjedok je odgovorio da “gospodina Ristanića nije ni poznavao u to vrijeme”.
“To je 1992. godina, možda maj mjesec, početak maja”, rekao je svjedok.
Đorđe Ristanić je, kao nekadašnji predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, optužen da je u periodu od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata – ubistvima, zatvaranjem, mučenjima i drugim djelima.
On je kazao da nikakva naređenja nisu dobivali, već samo direktive o zbrinjavanju preduzeća i imovine.
Stakić je izjavio da se oružje dovozilo, “ali ne nama”, na šta je tužilac Marušić ukazao da je u ranijem iskazu svjedok rekao da je oružje podijeljeno kada je formirana Teritorijalna odbrana (TO). Stanić je kazao da nije bilo nikakvih formacija, a da svi koji su se zatekli u crkvi smatrani su rezervnim sastavom.
On je rekao da nije znao ko je upravljao vojskom, te da su kod pravoslavne crkve mnogi vojnici “prolazili i psovali srpsku majku”.
“Mi smo samo ćutali, neke su i šamarali”, objasnio je Stakić.
Na upit Marušića da li je ikada bio član Ratnog povjereništva, Stakić je kazao da nikada nije dobio nikakvo rješenje, te da mu je usmeno rečeno za Ratno povjereništvo i objašnjeno da je to “isključivo civilni posao”.
Istakao je da ga je izvjesni doktor Beli upoznao sa ovom odlukom, ali da on nikakav ukaz nije dobio, te da nikada nije održan nijedan sastanak.
On je rekao da su u firmi u kojoj je radio ostale osobe koje su bile nesrpske nacionalnosti, te da su neki zadržali i pozicije.
Odbrana je kazala da svjedok na ovom ročištu nije rekao ništa suprotno od ranijeg iskaza iz istrage.
Nastavak suđenja je zakazan za 7. juli.
