Analiza

Jesu li politički pozivi na secesiju i rat krivično djelo?

[EPA-EFE / Fehim Demir]

Jesu li politički pozivi na secesiju i rat krivično djelo?

17. Maja 2021.17:08
17. Maja 2021.17:08
Posljednjih nekoliko sedmica lideri najvećih političkih stranaka u Republici Srpskoj i Federaciji BiH otvoreno su prijetili otcjepljenjem dijela teritorije Bosne i Hercegovine, odnosno novim ratom. Uprkos tome što su prijetnje nasilnim otcjepljenjem teritorije BiH kazneno djelo, tužioci ih ne istražuju, a stručnjaci kažu da ih je teško dokazati.

Zastupnik Zukan Helez je takvo pitanje postavio Halilu Lagumdžiji, predsjedniku Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća, koji je prije nekoliko dana svjedočio pred Privremenom istražnom komisijom. Helez se tom prilikom referirao na članak 157. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine u kojem se navodi: “Tko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile pokuša da otcijepi dio teritorija Bosne i Hercegovine ili da dio njenog teritorija pripoji drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.”

“Sadašnja, maltene ratna situacija u Bosni i Hercegovini bi se mogla riješiti da pravosuđe radi svoj posao. Da se jedanput desi procesuiranje za takve stvari – jer evo jedan je pozvao na razdruživanje, dok je drugi pozvao na rat ako se to desi – time bi bila mirna Bosna”, smatra Helez.

Lagumdžija je priznao kako je “svjestan težine problema” o kojem je upitan i stvar usmjerio na Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, jer “tužilac ima suvereno i samostalno pravo hoće li nekoga tužiti ili neće”.

“Nema optužnice ni za jedan postupak koji bi se mogao odnositi na to o čemu govorite. Nije mi poznato ni da se rade istrage, jer da se rade istrage možda bi bilo i nekih zahtjeva za donošenje mjera od strane suda. Sve što dođe pred sudove, sudovi će suditi i donijeti odluku”, odgovorio je Lagumdžija.

Zahtjevno dokazivanje krivičnog djela

Na upit Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) može li, odnosno mora li Tužiteljstvo BiH u slučaju prijetnji otcjepljenjem, bez obzira od koga one dolazile a sukladno članku 157. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, djelovati po službenoj dužnosti, odvjetnici Esad Fejzagić i Nina Kisić odgovaraju potvrdno.

Oboje se pozivaju na Zakon o kaznenom postupku (ZKP) po kojem je tužitelj dužan postupiti ako ima saznanja o osnovu sumnje da je počinjeno krivično djelo.

“Dakle, nije bitno na koji način je tužilac došao do saznanja”, ukazuje Kisić.

Fejzagić ipak ukazuje na određene činjenice, kako kaže, o izvršenju kaznenog djela “Ugrožavanje teritorijalne cjeline” iz Kaznenog zakona.

Za postojanje bilo kojeg kaznenog djela, podsjeća Fejzagić, “neophodan je kumulativni zbir svih bitnih, zakonskih obilježja tog djela propisanih zakonom”. I stoga smatra kako bi “izostanak samo jednog od bitnih elemenata djela imao za posljedicu da krivično djelo ne postoji (nullum crimen sine lege certa)”.

Prema njemu, a osim advokature ima i dugogodišnje iskustvo u općinskom i kantonalnom tužiteljstvu te kao sudac Suda Bosne i Hercegovine, “pokušaj krivičnog progona u konkretnom slučaju [Milorada Dodika] bio bi osuđen na neuspjeh”. Upozorava kako bi bilo nemoguće dokazati dva bitna zakonska obilježja.

“Prvo što je sadržano u zakonskom opisu ovog krivičnog djela jeste upotreba sile ili prijetnja upotrebom sile. Koliko sam upoznat iz medija, Milorad Dodik ne samo da nije prijetio upotrebom sile, već je decidirano izjavio da neće ratovati čak ni za opstanak Republike Srpske. Drugi bitni element jeste postojanje pokušaja otcjepljenja dijela teritorije BiH ili pripajanja te teritorije drugoj državi, što u krivičnopravnom smislu podrazumijeva preduzimanje aktivne radnje usmjerene na izvršenje djela, što u kombinaciji sa upotrebom sile i prijetnje silom, također nije moguće dokazati”, konstatira Fejzagić.

Zbog toga, Kisić smatra i kako postojeći Kazneni zakon “definitivno treba srediti, jer ima dosta nejasnoća”.


Milorad Dodik. Foto: EPA-EFE / Djordje Savic

I Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo BiH ukazuje kako je za počinjenje spomenutog kaznenog djela “pored upotrebe sile odnosno prijetnje upotrebe sile potrebno i pokušati otcijepiti dio teritorije BiH, odnosno pokušati pripojiti ga drugoj državi”, što znači da “konkretna radnja odnosno pokušaj otcjepljenja dijela teritorije BiH čini bitno obilježje odnosno biće ovog krivičnog djela”.

“Očigledno je da najviši politički predstavnici Bosne i Hercegovine i Republike Srpske to znaju, ili ih neko dobro pravno savjetuje, pa svojim izjavama i aktivnostima čine djela koja su u krivičnopravnom kontekstu takozvana beznačajna djela ili što bi se kolokvijalno reklo mlate praznu slamu. Da li je ovo razlog nedjelovanja Tužilaštva BiH po službenoj dužnosti, nisam siguran jer nemamo nikakvih zvaničnih saopštenja s njihove strane, iako se znaju oglašavati za potpuno beznačajne stvari”, konstatira Miraščija.

S druge strane, navodi kako “Kazneni zakon BiH normira i brojna druga krivična djela koja se već godinama čine navedenim i sličnim izjavama i aktivnostima najviših političara BiH i RS, i kod kojih su ispunjena sva obilježja krivičnog djela za njihovo krivično procesuiranje”. U tom kontekstu nabraja neka od tih kaznenih djela, kao što su naprimjer izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti; neizvršenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava; kao i cijelo poglavlje kaznenih djela korupcije.

“Obaveza Tužilaštva BiH, i svih ostalih tužilaštava u Bosni i Hercegovini, jeste da po službenoj dužnosti reaguju u svim navedenim krivičnim djelima, da pokreću istrage i ukoliko nema elemenata krivične odgovornosti odnosno elemenata krivičnih djela da o tome obavještavaju javnost. Samo tako se može prekinuti veoma opasno verbalno nadmudrivanje političara u BiH, ali i vratiti potpuno narušeno povjerenje u pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini”, ukazuje Miraščija.

Prema njegovim riječima, “aktuelno pasivno ponašanje Tužilaštva BiH samo dodatno dokazuje nalaze istraživanja Fonda otvoreno društvo BiH koja govore da je pravosuđe u BiH zarobljeno i da njime, iznutra i spolja, upravljaju političke i ekonomske elite”.

Praksa nekažnjavanja jača zabrinjavajuću retoriku

Proteklih dana mogle su se čuti brojne poruke Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, o sudbini države kojoj je trenutno na čelu. Zagovarajući “nestanak” BiH, Dodik je samo nastavio priču o “mirnom razlazu”. Iako je prije samo desetak dana rekao kako “Srbi nemaju razloga da se mobilišu prema bilo kakvoj ratnoj opciji”, a prije toga i kako je “lično posvećen tome da Republika Srpska bude nezavisna država”, pri tome priznavši kako “ne želi da zbog tog cilja budu mobilisani ljudi i da se za to bori ratom”, na obilježavanju Dana Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH govorio je drugačije.

“Vojska Republike Srpske danas živi u narodu kao mit i stvarnost. Mit jer je zbog njenog postojanja odbranjena sloboda Republike Srpske, a stvarnost zato što je moguće da se ponovo brzo mobiliše u punom sastavu ako zatreba”, poručio je Dodik.

U tom smislu je dodao i kako je ozbiljna historijska greška srpskih predstavnika bila ukidanje Vojske Republike Srpske i formiranje Oružanih snaga BiH, ali i da razmišlja kako tu grešku popraviti.


Bakir Izetbegović. Foto. EPA-EFE / Koca Sulejmanovic

Duga je povijest Dodikovih najava o secesiji i neovisnosti, pa pripajanja Srbiji, ali i nepoštovanja odluka najviših pravosudnih institucija u BiH. Prije pet godina, tada kao predsjednik entiteta Republika Srpska, u Tužiteljstvu BiH je saslušan kao osumnjičeni u predmetu koji se odnosi na kazneno djelo neizvršenja odluke Ustavnog suda BiH. Dogodilo se to nakon referenduma, održanog u jesen 2016. godine, na kojem su građani Republike Srpske odgovarali na pitanje “da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske”, što je Ustavni sud proglasio neustavnim. Prethodno je Ustavni sud BiH donio privremenu mjeru o obustavi odluke Narodne skupštine Republike Srpske o raspisivanju referenduma, ali je usprkos tome referendum, na kojem je 99,81 posto građana zaokružilo “da”, ipak održan.

Tužiteljstvo BiH je obustavilo istrage protiv Mladena Ivanića, Mirka Šarovića, Željke Cvijanović i Milorada Dodika za koje je utvrdilo da ne postoji dovoljno dokaza da su svojim radnjama počinili izvršenje kaznenog djela, pomaganje ili poticanje u navedenom kaznenom djelu.

Istraga je obustavljena protiv još nekoliko osoba, a potom je podignuta optužnica kojom su Siniša Karan, Dragoljub Reljić, Goran Zmijanac i Milan Petković osumnjičeni zbog provođenja referenduma o Danu Republike Srpske.

Sud BiH je ovu optužnicu odbio jer iz dokaza Tužiteljstva BiH nije moguće izvesti zaključak o postojanju osnovane sumnje da su optuženi počinili kazneno djelo “Neizvršenja odluke Ustavnog suda BiH”.

Prema priopćenju Suda BiH o odbijanju optužnice, u odluci Ustavnog suda BiH ukazuje se na činjenicu da je izvršenje odluke u nadležnosti Narodne skupštine Republike Srpske i “optuženi nisu imali realnu moć da suspendiraju tu odluku o provođenju referenduma”.

Tužiteljstvo nakon toga nije podizalo druge optužnice za nepoštivanje odluka Ustavnog suda, a Dodik je naknadno najavio pokretanje novih referenduma.

Za takve postupke i retoriku Helez kao ključ rješenja vidi neophodnost angažiranja glavne državne tužiteljice Gordana Tadić.

Do zaključenja teksta Tužiteljstvo BiH nije odgovorilo na upit BIRN-a BiH o djelovanju po službenoj dužnosti za kršenje članka 157 Kaznenog zakona BiH, nakon novih Dodikovih izjava.

Helez ne misli da je Dodik jedini, nego kaže kako je “analizirao sedam-osam političara, po tri-četiri u svakom entitetu, koji prave dobre političke karijere i ostaju na vlasti koristeći ratnu retoriku”.

Osim Dodika, Helez glavninu kritika upućuje i Bakiru Izetbegoviću, predsjedniku Stranke demokratske akcije, koji je nedavno za Kanal O izjavio kako ne može reći da neće biti rata, te da je “apsolutno” spreman stati ispred ljudi ukoliko rata bude.

“Radije bih danas umro nego dopustio da genocidaši zavladaju dijelom Bosne i Hercegovine. Definitivno […] Nema govora da će to napraviti. Mogu početi, ali neće znati kako će to završiti”, poručio je Izetbegović.

“Da uhapse i procesuiraju Dodika, ili Izetbegovića, ili još nekoliko političara, pa i iz SDP-a BiH koji na toj retorici godinama grade karijeru… to da se desi, oni to više ne bi radili i vratili bi se stvarnim životnim problemima ljudi”, smatra Helez.