Božidar Perišić i Vinko Zoranović. Foto: Sud BiH
Analizirajući dokaze, Tužilaštvo je ocijenilo da je dokazano da je Perišić, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u napadima i ubistvima bošnjačkih civila u Rogatici 1992., kao i premlaćivanju dvojice muškaraca 1993. godine.
Prema Tužilaštvu, nema sumnje da je Zoranović kao inspektor Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Rogatici 1992. godine silovao žene koje su bile zatočene u Crkvenom domu i Srednjoškolskom centru.
Tužilac Ivan Matešić kazao je da su optuženi učestvovali u širokom i sistematskom napadu, počinivši zločin protiv čovječnosti.
On se osvrnuo na preuzimanje vlasti u Rogatici od strane srpskih snaga, napadima na gradska i naselja oko Rogatice, ubistva muškaraca, te odvođenja žena i djece u Crkveni dom i Srednjoškolski centar “Veljko Vlahović”, odakle su kasnije prebacivani na teritoriju pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
Matešić je naveo da su napadi izvođeni po istom obrascu, od granatiranja, kretanja pješadije od kuće do kuće, odvajanja i ubistava muškaraca, zatočavanja i protjerivanja žena do paljenja i pljačkanja imovine.
Prema njegovim riječima, u napadima na gradska naselja, među kojima su bile Gračanica i Tekija, 19. juna 1992. ubijeno je od 60 do 90 civila. Kako je dodao, to su bila nebranjena naselja i nije bilo riječ o deblokadi, kao što su neki svjedoci govorili.
Tužilac je podsjetio na iskaze svjedoka koji su kod kuće Adema Živojevića u Gračanici vidjeli kako Perišić hicima iz puške ubija Salema i Mustafu Sijerčića, te ranjava Rasemu Kukavicu.
On je rekao da su svjedoci poznavali optuženog kao konduktera iz autobusa ili iz nekih drugih životnih okolnosti, kao i da su isticali njegove fizičke karakteristike.
Matešić je ocijenio da je dokazano i učešće Perišića u ubistvima kod kuće Murisa Garagića. On je podsjetio na iskaz svjedokinje koja je sutradan na tom mjestu vidjela zapaljena tijela supruga i još desetak komšija i poznanika.
Tužilac je podsjetio na dokaze da su Perišić i još dvojica premlatili oca i sina u novembru 1993. u podrumu jedne kuće u Šatorovićima.
On se osvrnuo na brojna svjedočenja o odvođenju zatočenih žena, koje su se vraćale uplakane i prestrašene.
Podsjetio je na iskaz R.S., koja je ispričala kako je iz Crkvenog doma odvedena u jedan stan u naselju Tekija, gdje je silovao Zoranović. Matešić je napomenuo da se svjedokinja u sudnici obratila optuženom riječima: “Sanjam te već 25 godina.”
Tužilac je naveo i iskaz svjedokinje R-1, koja je bila zatočena u Srednjoškolskom centru i koju su odveli u jednu prostoriju, gdje je, kako je izjavila, prepoznala Joju. Ona je navela da ga je viđala i da joj se nije činio nasilan, ali da je tu noć silovao.
Matešić je napomenuo da je svjedokinja u foto-albumu prepoznala Zoranovića.
Tužilac je izrazio žaljenje što nije uspio kontaktirati još barem dvije svjedokinje koje su spominjale Zoranovića u vezi sa silovanjem. Kako je rekao, one su nastavile svoje živote negdje drugo i zatvorile su “knjigu ratnih zločina”.
Matešić smatra da svjedoci Odbrane ničim nisu uspjeli dovesti u pitanje teze Tužilaštva.
Odbrane će završne riječi iznijeti sutra, 12. maja.
