This post is also available in:
Šišić i ostali Foto: Sud BiH
Šišić je u junu 2019. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, te kršenje zabrane diskriminacije.
Ustavni sud je u odluci istakao da Šišić nije argumentovao povredu prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, kao ni kršenja zabrane diskriminacije, pa je Ustavni sud uzeo u obzir samo Šišićeve navode kojima ukazuje na povredu prava na pravično suđenje.
Prema odluci, Šišić je u apelaciji istakao, između ostalog, da se osuđujuća presuda zasniva isključivo na iskazu svjedoka ST-2, čiji je kredibilitet Odbrana dovela u pitanje i osporila, te tvrdio da se na temelju iskaza ovog svjedoka nije mogla zasnivati zakonita sudska odluka.
Ustavni sud zaključio je da nema kršenja prava na pravično suđenje, kada je Sud BiH za svoje odluke dao detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu izvedenih dokaza i njihove pravne valjanosti, te kada nema elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na Šišićevu štetu.
Trećestepeno vijeće Suda BiH je u aprilu 2019. osudilo, uz Muhameda Šišića, i Tarika Šišića i Aziza Šušu na po osam godina zatvora za zločin počinjen u augustu 1992. na području sela Kukavice.
Oni su prethodno oslobođeni u prvostepenom postupku, a osuđeni u drugostepenom nakon žalbi.
Muhamed Šišić je, prema optužnici, bio komandir Diverzantskog voda Kukavičke čete Armije BiH, a druga dvojica optuženih pripadnici ove jedinice. S njima je bio optužen i Emir Drakovac, koji je pravosnažno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 15 godina.
Ustavni sud je također odbacio apelaciju i Tarika Šišića smatrajući da ni u njegovom slučaju nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje, o čemu je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ranije pisala.
Odluke Ustvanog suda su konačne i obavezujuće.
