Rade Garić. Foto: Sud BiH
Milenko Gojgolović je rekao da je polovinom maja 1992. upućen na obezbjeđenje vojnih objekata u “Sušici”. Prema njegovim riječima, početkom juna u objekat počinju da dolaze bošnjački civili iz Vlasenice i okoline.
Svjedok je kazao da je većina došla sama nakon što im je neko rekao da krenu prema “Sušici”. Dodao je da su odatle prevoženi prema Kladnju.
Gojgolović, koji je takođe optužen za zločin u Vlasenici, kazao je da je unutar logora bila policija, a da je vojska obezbjeđivala spolja.
On je rekao da je poznavao dosta ljudi koji su bili u logoru i da su od njega tražili sitne usluge. Naveo je da bi ih odvezao do kuće da nešto uzmu ili do apoteke, ljekara i slično.
Svjedok je kazao da je na tom zadatku bio veći dio jula, a da je onda otišao dalje.
Na pitanje branioca Petka Pavlovića da li je Garić dolazio do “Sušice”, Gojgolović je rekao da ga nije vidio, kao da za to nije ni čuo.
“Kad smo mijenjali smjene, govorili smo jedni drugima šta se dešavalo. Nisam čuo ni od kolega”, kazao je svjedok.
Dodao je da je Garića vidio u septembru, kada je poginulo 29 srpskih vojnika i kada su bili upućeni na liniju.
Gojgolovića optužnica tereti da je u julu 1992. u napuštenoj kući u “Sušici” silovao jednu zatočenicu. Njega je optužilo Tužilaštvo BiH, a predmet je proslijeđen Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu.
Na pitanja tužioca Predraga Tomića, svjedok je potvrdio da su iz “Sušice” odvođeni na radove. Prema njegovim riječima, išla je uvijek ista grupa, uglavnom majstora, i obavljali su građevinske radove.
Gojgolović je rekao da ima saznanja o ubistvima u logoru, ali da nije bio očevidac toga.
Na sugestiju tužioca da je Garić mogao doći kada on nije bio u smjeni, Gojgolović je kazao: “Mogao je svako dolaziti.”
On je nabrojao imena drugih vojnika koji su s njim stražarili, uključujući zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH GR-8.
Garića optužnica tereti za progon Bošnjaka iz Vlasenice 1992., kao i iz Srebrenice 1995. godine. Prema optužnici, on je bio pripadnik policije u Vlasenici, a kasnije komandir izviđačko-diverzantskog odjeljenja, odnosno interventnog voda.
Na poziv Odbrane saslušan je Milan Vuković, koji je kazao da je u ratu bio u radnoj obavezi, a da je vikende provodio kod oca u Grabovici.
Na pitanje branioca Pavlovića da li mu je otac pričao o susretu s pripadnicima drugog naroda u jesen 1992., Vuković je ispričao događaj sa trojicom muškaraca.
Otac mu je pričao kako je vidio tri muškarca dok je vodio stoku i kako je otišao po brata i komšiju. Kad su im se približili, kako je naveo, vidjeli su dva momka i čovjeka koji je ležao. Oni su rekli “da im je babo pao”.
Vuković je kazao da mu je otac rekao da je čovjek “slabo” davao znake života i da su ih ispratili do Mišara, gdje je bila komanda.
Svjedok je od oca čuo da je izvjesni Deulić odvezao trojicu muškaraca u Vlasenicu.
Vuković je kazao da mu otac nije spominjao da je tada tu bio Garić.
Svjedok se nije složio s tužiocem da je njegov otac zarobio muškarce. Naveo je da njegov otac nije bio naoružan i da je imao blizu 70 godina.
Nastavak suđenja je 20. aprila.
