Nedugo nakon što se sa dvije kćerke i suprugom odlučio vratiti u rodni Jadar osam godina nakon rata u kojem je izgubio dva sina, oca i brata, Munib je – kao mjesto za izlet i odmor od svakodnevnice – počeo koristiti zemljište doktora Sabita Begića na jezeru Perućac, prirodnoj granici između Bosne i Hercegovine i Srbije.

“Ja sam nazvao doktora jer sam dobar s njim. Mi smo raspravljali da on meni odobri da ja do njega – ni u čijem – raskrčim”, priča Osmanović, rođeni Srebreničan koji je 1995. godine protjeran iz Jadra, dodajući kako je on pored zemljišta doktora Begića postavio sto i stolice bez da je ikad izgradio vikendicu.

“I to sam koristio sve do jula [2020.]. Razmišljao sam da nešto pravim, ali da bude mirotvorno”, kaže on i dodaje kako je od ljudi koji tu grade čuo da će “biti neki papiri”.

Kako je ispričao Osmanović a potvrdio i Mladen Grujičić, načelnik Općine Srebrenica, na jezeru Perućac se tokom prethodnih godina nelegalno gradilo.

“To je bio maltene ‘Divlji zapad’. Svako je došao i rekao: ‘Ovo je moj komad zemlje’, i počeo nešto da radi. Tako je bilo donedavno, dok nije počeo da radi Nacionalni park”, kazao je Grujičić, dodavši kako je većina izgrađenih objekata na jezeru nelegalna.

“I to jeste problem, kako se radilo prije, tako rade i danas”, govori Grujičić.

Ali povratnici koji su govorili za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kažu da pristup Općine prema svima nije bio isti.

Dodjela zemljišta na korištenje Osmanoviću sporna

Osmanović je za BIRN BiH ispričao kako je tokom 2019. godine dobio obavijest prema kojoj je trebalo da skloni sto i stolice, nakon čega je čuo da će Turistička organizacija Srebrenica zemljište na obali jezera podijeliti u placeve te ga izdati u koncesije.

Kako kaže, otišao je na razgovor sa direktorom Turističke organizacije tražeći plac za sebe, nakon čega je i napisao zahtjev da je zainteresovan za zemljište.

“Ja sam rekao da meni treba plac, pitao sam ima li kakav oglas. Ja sam napisao da sam zainteresovan kako god bude, da bude i za mene. Sve što treba, ja sam tu”, prepričava Osmanović razgovor sa direktorom Turističke organizacije.

Rješenje po zahtjevu nikad nije dobio, a u julu 2020. godine mu je direktor Turističke organizacije rekao da je zemljište već raspoređeno.

Njegov sto i stolice stajali su u vrijeme kada su ih obišli novinari BIRN-a BiH napola srušeni ispod obronka šume na zemljištu doktora Begića koje je ranije održavao.

Bojan Pejić, direktor Turističke organizacije, na upit BIRN-a BiH o javnom pozivu za podjelu zemljišta kratko je odgovorio da je poziv raspisan 27. augusta 2019. godine.

Novinari nisu pronašli ovaj poziv na zvaničnoj stranici niti ga je Zajednica dostavila na upit BIRN-a BiH.

O zahtjevu Osmanovića za dodjelu zemljišta Pejić kaže kako je njegov dopis bio u vidu molbe, a da zahtjev nikad nije poslao.

“I taj dopis je poslat nakon isteka roka koji je predviđen u Javnom pozivu”, odgovorio je Pejić.

Osmanović kaže da njegovi problemi počinju upravo nakon podjele tog zemljišta i dodaje da “nijedan Bošnjak nije dobio” pravo na korištenje zemljišta.

Na dijelu zemljišta gdje je ranije postavio sto i stolice se, kako kaže, pojavio vlasnik kompanije “Ekonomik Group” Bojan Rankić, koji je kazao da je taj plac sada privatni.

“Stigao je Bojan i najmanje deset ljudi koji su dovukli ovu ogradu [postavljeni lim] i počeli su da zagrađuju i provociraju”, priča Osmanović i dodaje da je on pitao šta tu smeta.

“Rekli su da sve smeta”, kaže.

Bez prilaza jezeru

Na jezeru Perućac, koje su novinari BIRN-a BiH obišli prelazeći s jedne strane obale na drugu i ulazeći na obalu kroz dvorište, kako im je rečeno, jedne od nelegalno izgrađenih vikendica, postavljen je limeni panel. On je, kako priča Osmanović, postavljen na dan kada su se na jezeru pojavili Rankić, Grujičić, te svećenik manastira Karno.

Kako kaže Grujičić, on je na jezero došao kako bi kazao da Općina i inspekcija Općine nisu zaduženi za gradnju na jezeru, te da se zaustavi gradnja dok se ne vidi šta se može učiniti.

Nakon tog dana, kako priča Osmanović, “niko više nema prilaza jezeru” na kojem on ima izgrađen splav.

Bojan Rankić, vlasnik kompanije “Ekonomik Group”, nije se javio novinarima na pozive za komentar, niti je odgovorio na pismeni upit.

Na službenoj stranici ove kompanije na YouTubeu moguće je pronaći promotivni video za mobilne vikendice postavljene na jezeru Perućac, iza postavljenih limova.

Problem prilaska jezeru ima i vlasnik legalno izgrađene vikendice Jasmin Beganović. On je, kako kaže, ranije kupio zemljište i izgradio vikendicu.

“Sad imamo problem s putem. Firma iz Bratunca koja radi kontejnere je nama zatvorila put”, kazao je Beganović, dodavši kako na cjelokupnoj obali postoje četiri vikendice koje sada nemaju pristup jezeru.

“On je nama to zatvorio, a put je – kako kažu stari ljudi – postojao 70 godina”, priča Beganović.

On svoju vikendicu u sezoni iznajmljuje, a sada, kako navodi, goste mora provoditi kroz tuđe zemljište, kuda su prošli i novinari.

Zbog nemogućnosti prilaska jezeru Osmanović je uputio više dopisa načelniku i Skupštini općine tražeći da se put do jezera odblokira, te da da mu se omogući pristup splavu do kojeg zbog postavljenih limenih panela ne može prići.

Grujičić je pojasnio kako Općina nema ovlasti nad zemljištem, te da je odlukom Nacionalnog parka – “plac koji nije pripadao nikome”, a na kojem su bili sto i stolice Osmanovića – dodijeljen.

“Da je imao bilo kakav objekat, vjerovatno bi bila druga priča. To je bio možda i najgori plac, ali uz rad mašina je sad možda najbolji”, kaže Grujičić, koji pojašnjava da je to zemljište bilo u nadležnosti Općine do 2017. godine.

Iako nelegalni, svi objekti na obali jezera Perućac bi trebali biti regulisani Prostornim planom Općine Srebrenica i Planom upravljanja Nacionalnog parka, kaže Pejić, dok iz Nacionalnog parka “Drina” nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH.