Godinjak i ostali: Vijeće okrivilo Tužilaštvo za niz propusta

Sud je zaključio da Tužilaštvo BiH nije van razumne sumnje dokazalo učešće optuženih u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP), kao ni njihovu komandnu i individualnu odgovornost.

“Radi žrtva i javnosti želim da kažem – ono što je dovelo do oslobađajuće presude isključivo je propust Tužilaštva, koje nije uložilo dovoljno truda u dokazivanju, što je bilo očekivati kada se imaju u vidu strašni zločini”, kazala je predsjedavajuća Sudskog vijeća Mediha Pašić na kraju troiposatnog izricanja i obrazloženja prvostepene presude.

Godinjak, Šarić i Bunoza oslobođeni su optužbi da su, kao članovi UZP-a, odgovorni za ubistva više od 100 srpskih civila, kao i za njihovo i zatočavanje zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), te premlaćivanja, nečovječna postupanja i paljenje imovine.

Obrazlažući stav Vijeća u pogledu UZP-a, Pašić je rekla da Tužilaštvo nije dokazalo plan ili dogovore o provođenju zajedničkog cilja masovnih ubistava i zatvaranja. Napomenula je da Tužilaštvo događaje u Trnovu nastoji prikazati izolovano, bez konteksta dešavanja, strateškog položaja Trnova i odnosa snaga, što je značajno za UZP.

Vijeće je ocijenilo da je u optužnici vrlo teško razumjeti da li se optuženima na teret stavlja komandna ili individualna odgovornost, te je dokaze analiziralo iz oba ugla.

U pogledu statusa optuženih, Vijeće je zaključilo da je Godinjak bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Trnovu, ali da je nakon napada srpskih snaga 30. maja 1992. sporno postojanje policije i da nije izveden nijedan dokaz o njenom funkcionisanju. Prema presudi, SJB je bila u mirovanju do avgusta, a Godinjak je od 12. juna načelnik Štaba Teritorijalne odbrane (TO).

Šarić je, prema presudi, 11. juna postavljen za komandanta TO-a u Trnovu, a zvanično je razriješen u martu 1993. godine. Međutim, kako je konstatovalo Vijeće, optuženi je od avgusta često bio odsutan zbog zdravstvenog stanja.

Vijeće je nedokazanim ocijenilo navode da je Bunoza bio komandant jedinice Hrvatske vojske – Hrvatskih obrambenih snaga (HV-HOS). Kako je kazala Pašić, svjedoci su spominjali izvjesnog Hakalu ili Daidžu, ali nije proveden ključni dokaz prepoznavanja i identifikacije optuženog. Sve i da jeste, kako je dodala, nisu provedeni dokazi da je imao efektivnu kontrolu nad jedinicom.

Pašić je obrazložila 24 tačke optužnice koje se odnose na ubistva civila, paljenje imovine, zatvaranje i mučenje, a koje su, prema optužnici, počinili pripadnici SJB-a i TO-a Trnovo, kao i drugi pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Ona je rekla da su kao izvršioci navođeni pripadnici određenih jedinica Armije BiH ili HOS-a, ali da nije dokazano da su oni bili pod kontrolom optuženih. Napomenula je da su u nekim slučajevima bili nepoznati izvršioci, a da u dva slučaja nema dokaza da se radilo o krivičnom djelu.

Vijeće je oslobodilo Godinjaka i Šarića optužbi za formiranje i kontrolu nad zatočeničkim objektima u kojima su držani civili i zarobljeni vojnici, a u kojima su bili u nehumanim uslovima, premlaćivani i maltretirani, što je u nekoliko slučajeva imalo i smrtni ishod.

Prema presudi, nema dokaza ko je formirao zatočenički objekat u školi u Dejčićima, ko je bio upravnik ni ko ga je obezbjeđivao.

Vijeće je zaključilo da je objekat u Godinjskim Barama bio pod ingerencijom TO-a, ali da te okolnosti ne mogu same po sebi dovesti do odgovornosti Šarića. Pašić je kazala da su dolazile osobe sa strane i da nema dokaza da je Šarić bio obaviješten o dešavanjima.

Presudom je utvrđeno da je SJB, nakon što je u avgustu ponovo profunkcionisala, imala kontrolu nad magacinom u kojem su držani zarobljenici. Pašić je napomenula da su svjedoci govorili da je Godinjak dolazio i pitao ih da li je sve u redu, ali da Vijeće nije moglo pouzdano utvrditi da li je mogao vidjeti povrede na zatočenicima i znati za nezakonita postupanja.

Pašić je na kraju rekla da treba imati u vidu vremenski okvir i strateški značaj Trnova, veliki broj izbjeglica, te da su mnoge jedinice prolazile u tom periodu i da sistem komandovanja nije bio sasvim utvrđen.

Ona je istakla da se radilo o velikom broju zločina nad srpskim civilima i da oni nisu mogli ostati nepoznati, ne samo komandi u Trnovu nego i višim strukturama. Međutim, kako je naglasila, samo znanje ne može biti inkriminišuće ako nisu dokazane i druge okolnosti.

“Vijeće stiče utisak da Tužilaštvo tereti optužene samo zašto što su na navedenom području imali status kakav su imali”, kazala je Pašić i dodala da je nabrajanje svih mogućih jedinica, bez konkretnih počinilaca, za koje su optuženi morali biti odgovorni – “pravni nonsens”.

Predsjedavajuća Vijeća je dodala da je u ovom predmetu Odbrana uradila značajan posao, pa je, umjesto Tužilaštva, prikupila veliki broj dokaza. Napomenula je da Tužilaštvo nije pozvalo vještaka vojne struke, koji bi objasnio ko je komandovao kojim jedinicama i ko se kome pretpočinjavao.

Na danas izrečenu prvostepenu presudu dozvoljena je žalba. Izricanju presude nisu prisustvovali Godinjak i Bunoza.

Suđenje u ovom predmetu počelo je u oktobru 2014. i više puta je prekidano zbog raznih razloga.