Dječaci igraju nogomet u dvorištu, a stanovnicima je dozvoljen izlazak određenim danima u sedmici kako bi se sreli sa svojim rođacima. Stalno im dolaze posjetioci, i to socijalni radnici, psiholozi, nastavnici, ljekari i arapski prevodioci.

“Najveći izazov s kojim se suočavaju djelatnici na terenu koji direktno rade s povratnicima jeste njihov trenutni nedostatak znanja o specifičnim vjerskim tradicijama koje su ti povratnici usvojili tokom boravka u Siriji ili u tamošnjim kampovima”, kaže Iris Luarasi, direktorica Linije za savjetovanje za žene i djevojčice, koja, putem Centra za sigurnost i mir Albanije, nudi obuku i podršku lokalnim tijelima koja se bave povratnicima i pitanjima ekstremizma.

Rad s njihovim srodnicima van centra je također važan, kaže Luarasi za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN), “kako bi se ponovno uspostavile veze i članovi porodice uputili kako mogu podržati proces reintegracije povratnika u njihove zajednice”.

Za Albaniju, ovaj centar predstavlja prvi mali korak u repatrijaciji njenih građana, uključujući i djecu rođenu pod Islamskom državom. Ali ovdje, kao i u drugim balkanskim zemljama, postoji značajna politička uznemirenost, te mnogi potencijalni povratnici žive u neizvjesnosti, jer ostaju zaglavljeni u pretrpanim kampovima na sjeveroistoku Sirije, gdje su visoki sigurnosni rizici.

‘Najpogođenija’ su djeca

Djeca u sirijskom kampu. Izvor: Wikicommons

Osmog februara, eksperti Ujedinjenih nacija (UN) za ljudska prava ponovo su pozvali države da repatriraju svoje građane iz prenatrpanih kampova na sjeveroistoku Sirije. U kampovima se nalazi otprilike 27.000 djece, uključujući oko 19.000 njih iz Iraka i 8.000 iz drugih zemalja.

Pet zemalja Zapadnog Balkana, međutim, oklijeva po pitanju dovođenja svih svojih državljana kući, a to uključuje i najmanje 130 djece.

Prema procjenama BIRN-a, trenutno se oko 50 albanskih državljana još uvijek nalazi u sirijskim kampovima, i to oko dvije godine nakon pada samoproglašenog kalifata Islamske države. Približno 40 njih su djeca.

Albanija je našla načina da vrati manji broj njih bez posredovanja Sjedinjenih Američkih Država (SAD), ali neke zemlje, kao što je Bosna i Hercegovina, kažu da nisu u mogućnosti uspostaviti kontakt s kurdskim snagama koje kontroliraju kampove s obzirom da one nisu međunarodno priznate.

S približnim brojem od 70, BiH je na vrhu balkanskih zemalja kad govorimo o broju djece koja se još uvijek nalaze u sirijskim kampovima, ali zemlja ovisi o međunarodnim partnerima kako bi njih i još 29 žena vratila na svoju teritoriju.

To se desilo i s prvom organiziranom repatrijacijom bosanskohercegovačkih državljana iz Sirije kada su 24 osobe u decembru 2019. vraćene vojnim avionom SAD-a. Sedmorica muškaraca su izvedeni pred sud, dok je šest žena i 11 djece ušlo u program rehabilitacije.

“Imamo troje djece školske dobi koja se veoma dobro uklapaju u školi u smislu socijalizacije i u smislu uspjeha”, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja Elma Omersoftić.

Omersoftić navodi da su žene i djeca s kojima radi iskusili znatne traume.

“Djeca su najčešće pogođena tim ratnim dejstvima”, kaže ona. Neka od njih se također nose i sa činjenicom da su njihovi očevi još uvijek u Siriji.

“Njihovim se majkama pruža psihološka pomoć kako bi mogle pomoći svojoj djeci u smislu prevazilaženja tih trauma”, kaže Omersoftić za BIRN.

Potrebno je učiniti još više u smislu integracije u društvo, smatra ona.

“Kroz školski sistem, mislim da su i djeca i roditelji prihvaćeni i da imaju veoma dobru saradnju sa svojim nastavnicima i da djeca imaju dobar odnos sa svojim vršnjacima.”

Povratak kao logistički izazov

Kamp Al – Hol. Foto: EPA-EFE/AHMED MARDNLI

Stanovnici centra u Draču vraćeni su krajem prošle godine, ali je sam proces bio daleko od jednostavnog.

Vlada je radila s vlastima u Libanu prije nego što su dva albanska službenika za borbu protiv terorizma uspostavila kontakt s kurdskim snagama, te otputovala u izbjeglički kamp Al-Hol, gdje je smješteno više od 60.000 izbjeglica. Oni su preuzeli Rashu i djecu, te ih cestom doveli do Libana, gdje ih je dočekao albanski premijer Edi Rama.

U to vrijeme Albanija je pregovarala o prebacivanju oko 35 albanskih žena i djece iz kampa Al-Hol u kamp Roj, koji je manji i smatra se sigurnijim. Oko 15 njih je i dalje u Al-Holu, gdje je niz ubistava u januaru potaknuo zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosne situacije unutar kampa.

Zvaničnici albanske vlade kažu da im je cilj da vrate sve albanske žene i djecu, ali ostaje nejasno kada i kako.

Leonie Vrugtman, koja se bavi istraživanjem nasilnog ekstremizma pri Albanskom institutu za demokratiju i posredovanje, kaže da podrška koju Albanija dobija od međunarodne zajednice kako bi razvijala kapacitete za rehabilitaciju i reintegraciju povratnika ukazuje da postoji politička volja za povratak tih ljudi.

“Postoji generalna podrška za povratak albanske djece i žena, tako da je moguće da budu vraćeni u narednih nekoliko mjeseci”, kaže Vrugtman za BIRN. “Međutim, ne očekujem da će se svi Albanci vratiti iz Sirije tako brzo.”

“Sumnjam da bi vlada razmotrila povratak ostalih Albanaca uoči aprilskih izbora”, kaže ona govoreći o parlamentarnim izborima planiranim za 25. april.

Socijalni radnici preuzimaju vodstvo u Sjevernoj Makedoniji

Protest porodica bh. državljana u Siriji Foto: BIRN BiH

U Albaniji susjednoj zemlji Sjevernoj Makedoniji državni plan za reintegraciju, resocijalizaciju i rehabilitaciju vojnika povratnika sa stranih ratišta i njihovih porodica u proceduri je još od 2017., a konačno je usvojen u junu prošle godine.

Prema zvaničnim podacima, od oko 150 građana koji su otputovali u Islamsku državu u Siriji i Iraku, oko 80 njih se vratilo, a od toga je 27 osoba u raznim fazama krivičnog gonjenja.

Trenutno se u Siriji i Iraku nalazi devet muškaraca, sedam žena i oko 20 djece.

Među povratnicima je bila i jedna žena, njena 13-godišnja kćerka i unuče, a u zemlju su se vratili početkom 2020. godine.

“Oni prolaze kroz taj proces sa Centrom za socijalni rad, jer želimo da ta institucija vodi cijeli proces”, govori Borče Petrevski, nacionalni koordinator Sjeverne Makedonije za borbu protiv nasilnog ekstremizma i terorizma.

“Vjerujemo da socijalni radnici mogu ponuditi veću dostupnost i bolju komunikaciju”, kaže on za BIRN.

Što se tiče građana Crne Gore, iz Ministarstva unutrašnjih poslova te zemlje kažu da su tri muškarca, četiri žene i dvoje djece još uvijek u Siriji, dok se još jedan građanin nalazi u pritvoru u Turskoj. Iz Sirije se vratilo osam muškaraca, jedna žena i jedno dijete.

“Svi su se vratili u svoje zajednice i stavljeni su pod nadzor”, stoji u pisanom odgovoru Ministarstva. “Iako je prijetnja od ovih pojava u Crnoj Gori niska, posvećeni smo tom pitanju”, navode za BIRN.

“Državne institucije posvećene su procesu deradikalizacije, te sarađuju s bivšim vojnicima, ali i njihovim porodicama i mladim ljudima iz zajednice.”

Ne postoje zvanične brojke o tome koliko je muškaraca, žena i djece napustilo Srbiju i otišlo u Siriju, koliko ih se vratilo i koliko ih je još tamo. Prema procjenama BIRN-a, približno 20 građana Srbije je u kampovima u Siriji. Ta zemlja nije pokušavala vratiti bilo koga od njih.

Ovaj članak nastao je uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost BIRN-a i ne odražava nužno stavove Evropske unije niti Hedayahe.