Senad Džananović i Edin Gadžo. Foto: Sud BiH
Odbrana je u završnoj riječi istakla da Tužilaštvo BiH nije dokazalo postojanje ratnog stanja, da su oštećeni bili civili, kao ni status optuženog.
Branilac Senad Bilić je kazao da je tokom suđenja pokazano da su osobe koje su privođene imale oružje, stanice i signalne uređaje, tako da se mogu podvesti pod osobe koje su učestvovale u neprijateljstvima i da ne mogu biti civili. Dodao je da su neki od njih bili pripadnici Teritorijalne odbrane “Stela”.
On je naveo da je Tužilaštvo propustilo da u dokaze uvrsti odluku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine od 8. aprila 1992. godine kojom se proglašava neposredna ratna opasnost. On je dodao da je uvrštena odluka o proglašenju ratnog stanja od 20. juna 1992. tako da se događaji koji su se desili prije toga ne mogu smatrati ratnim zločinom.
Govoreći da je u optužnici navedeno da je Gadžo bio pripadnik specijalnih jedinica Armije BiH, Bilić je kazao da je ta jedinica formirana u julu 1992. godine. Jedinicu kojoj je Gadžo pripadao branilac je okarakterisao kao paravojnu ili kvartovsku.
On je podsjetio na svjedočenja prema kojim je tom jedinicom komandovao Jusuf Prazina, da mu je zamjenik bio Samir Kahvedžić Kruško, te na imena drugih pomoćnika i komandira. Dodao je da u komandnom kadru nije bilo Gadže i da on nije mogao izdavati naređenja.
Branilac je napomenuo da je jedan od svjedoka rekao da je Gadžo bio “irget” odnosno da je bio vozač i da je prevozio vojnike, ranjenike, hranu i humanitarnu pomoć.
Edin Gadžo zvani Kimun je sa Senadom Džananovićem optužen za zatvaranja, nečovječna postupanja i ubistva srpskih civila na Alipašinom Polju u Sarajevu. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Teritorijalne odbrane “Stela” i specijalnih jedinica ABiH.
Analizirajući pojedine tačke optužnice, Odbrana je istakla da Gadžo nije bio odgovoran ni za jedno zatočenje, da nije nikog ni pritvarao ni puštao, kao i da nema dokaza da je nečovječno postupao prema privedenim licima.
Kako je kazao Bilić, puko prevoženje ne može biti elemenat krivičnog djela.
On je naveo da je svjedok Milan Sofijanić rekao da mu je Kimun kazao da ga mora “odvući”, a ne privesti, te da ga je odvezao u Štab “Stela”, skinuo mu lisice i otišao. Bilić je kazao da Gadžo nije osoba koja je Sofijanića stavila u pritvor, ni kasnije pustila.
On je dodao da je svjedok Boro Njegovan kazao da ga je čovjek sa zečijom usnom kombijem odvezao u “Borselino”, ali da ga poslije više ne vidi u objektu.
Branilac je rekao da je u slučaju Voje Radoševića u optužnici navedeno da ga je Gadžo odveo 14. juna i da mu se gubi trag, a da iz dokaza proizilazi da je to lice ubijeno na barikadi 6. jula kada je vozio ranjeno dijete i da je ukopan dva dana kasnije kao pripadnik jedinice “Stela”.
Za majora Jugoslovenske narodne armije Dragana Ilića, kako je rekao Bilić, nije ni utvrđeno ni da je postojao. Naveo je da nema traga kad je rođen, kao i da nije bio na spiskovima nestalih.
Iznošenje završnih riječi je prekinuto, jer je optuženi Džananović rekao da se zdravstveno ne osjeća dobro. Nastavak je zakazan za 12. februar.
