Sabahudin Kajdić. Izvor: Sud BiH
Svjedokinja Mevla Delkić kazala je da su u noći 15. jula 1992. godine četiri vojnika došla u njenu kuću i naredili da njen muž i sin krenu s njima. Vidjela je, kako je rekla, optuženog Kajdića i prepoznala glas Boška.
“Oni izlaze i ruke stavili uz zid, ja pogledam s desne strane moje kuće, stoji kraj kuće Saša”, kazala je Delkić, dodavši da je glas Boška prepoznala jer ga je sretala ranije u trgovini i na ulici.
Delkić je rekla kako je Kajdića upoznala nekoliko dana ranije, kada ga je Sunita Krupić dovela u njihovo dvorište. Tu je, kako je kazala, zapamtila da se okretao po dvorištu i gledao.
“Nosio je vojničko odijelo, imao pušku, veliku bradu do pola prsa, braon boje”, prisjetila se Delkić izgleda optuženog.
Ona je potvrdila da je ranije na davanju iskaza u Tužilaštvu prepoznala optuženog u fotoalbumu.
Na upit branioca Saše Dakića o njenom saznanju da je neko vidio njihova tijela na raskrsnici u blizini, svjedokinja je kazala da su joj takve izjave bolne “kao nož u srce kad zabodu”, rekavši da je u noći njihovog odvođenja, nakon ulaska u kuću čula pucanj.
“Ja sam čula pucanj i sva se protresla. Kad umrla nisam tad”, prisjetila se ona.
Kazala je kako je te noći posljednji put vidjela supruga i sina.
“Ma, kakvi, ni glasa, ni išta… Kako su otišli na moje oči, od tada ih čekam… A nikad ih dočekala nisam”, rekla je Delkić.
Tužilaštvo BiH tereti Kajdića da je, kao pripadnik Treće čete Prvog bataljona 43. prijedorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u odvođenju, ubistvu i fizičkom zlostavljanju civila iz mjesta Gornja Puharska.
Lejla Silović, kćerka Mevle Delkić, kazala je kako je bila u drugoj sobi kada su vojnici došli po njenog oca i brata, ali da je sve čula. Ona je dan poslije, na prijedlog komšija, otišla u policiju kako bi prijavila nestanak osoba i zatražila pomoć.
“On je nazvao nekoga i razgovarao s njim. Kad je završio razgovor, pogledao me i rekao: ‘Ja se izvinjavam, ali oni su istu noć likvidirani’”, prepričala je svjedokinja.
Na upit branioca Dakića da li je pitala policajca s kim je razgovarao, svjedokinja je kazala da od šoka nije imala hrabrosti.
Svjedokinje su saslušane putem videokonferencije uz pomoć Međunarodne pravne pomoći Kraljevine Belgije.
Suđenje će se nastaviti 16. februara.
