Savčić Milomir: Pozivi na predaju u Novoj Kasabi

Husein Redžić je rekao da je 50 do 60 ljudi prešlo s njim cestu rano ujutro 13. jula 1995. godine i da je, idući dalje šumom, na cesti vidio borbena vozila.

Ispričao je da su megafonom s vozila pozivali ljude koji nisu prešli cestu da se predaju, govoreći im da su opkoljeni.

Dodao je da su u jednom trenutku primijetili njegovu grupu i takođe ih pozvali da se predaju, ali da su oni nastavili da idu, i da je 16. jula uspio preći u Nezuk.

Redžić je precizirao da je njegova grupa prešla cestu kod stadiona u Novoj Kasabi između pet i pola šest ujutro, i da tada nije vidio nikoga na stadionu.

Kazao je da su, kad su se spustili iz šume, naišli na jednog ranjenog čovjeka.

On je ispričao kako je poveo ovu grupu nakon što je u šumi jedan momak s puškom skočio i počeo pucati vičući: “Evo četnika.” Naveo je da su neki tom prilikom ranjeni.

Redžić je rekao da se nakon toga popeo na panj i da je pozvao ljude da ne čekaju i da krenu preko asfalta.

Jedan mladić je, kako je izjavio, otišao da izvidi situaciju i mahnuo im s ceste, nakon čega je njegova grupa krenula. Kazao je da je on nosio ranjenog bratića.

Na pitanje Odbrane Milomira Savčića, Redžić je potvrdio da, kada su se spustili na cestu, nije vidio nikoga i da nije bilo zasjede. Rekao je da mu nije poznato kako je ranjen muškarac kojeg su vidjeli.

Savčić je optužen da je, u svojstvu komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske (VRS), pomagao u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine.

Na teret mu je stavljeno da je planirao, komandovao i nadzirao aktivnosti pripadnika svoje jedinice prilikom zarobljavanja i zatočavanja više stotina muškaraca bošnjačke nacionalnosti na više lokacija u Novoj Kasabi, te njihovom zlostavljanju i ubistvima.

Svjedok Redžić govorio je o dešavanjima tokom kretanja kolone prema Tuzli. Kazao je da se, nakon što je VRS ušla u Srebrenicu 11. jula, narod pokrenuo. Naveo je da je njegova porodica otišla u Potočare, a da je on otišao do Šušnjara, jer je čuo da je tamo okupljanje.

Napomenuo je da je bio ogroman broj ljudi i da su oko njega uglavnom bili oni bez oružja. Čuo je da je komanda otišla iz Šušnjara u noći, dok je on krenuo ujutro, 12. jula.

Dok su se kretali, kako je rekao, bili su izloženi granatiranju i vatri iz drugog oružja, te je bilo ranjenih. Čuo je da je bilo poziva na predaju, ali je on to želio izbjeći “po cijenu života”.

Redžić je ispričao da su se dešavale i neke čudne stvari, kao što su papirići koje su pronalazili kod drveća a na kojima je pisalo “minirano”, ili grupa od 40 dobro naoružanih ljudi koji su protrčali pored njih. Spominjao je i ljude koji su bili psihički “pukli”.

Svjedočio je i o dolasku jednog mladića koji im je kazao da ga je komanda poslala da ih sprovede, ali koji se ubrzo izgubio. Jedne prilike dok su se kretali, kako je naveo, neki ljudi su ih zaustavili i rekli im da se vraćaju po ranjene. Na kraju je uspio proći kroz koridor koji je bio otvoren.

Suđenje se nastavlja 15. februara.