Milan Trišić: Izveo Ibiševića iz kolone

Svjedok Muhamed Osmanović kazao je da je 10. maja 1992. s većim brojem muškaraca odveden u salu Osnovne škole “Vuk Karadžić”. On je naveo da je Trišić, dok su ulazili, odvojio Selmu Ibiševića.

“On je njega izdvojio iz kolone, izgurao… Znam da je nađen negdje i sahranjen”, rekao je svjedok.

Na pitanje Odbrane da li je čuo da je Trišić nešto kazao Ibiševiću kada ga je izvodio iz kolone, svjedok je odgovorio da nije.

Branilac Miodrag Stojanović sugerisao je da je Ibišević nakon toga doveden u salu i ponovo odveden, ali je svjedok rekao da to nije vidio niti je čuo od drugih.

Osmanović je kazao da Trišića poznaje iz viđenja od prije rata, da zna da je radio u “Vihoru” i da je oženio njegovu komšinicu Ajšu Rizvanović.

Svjedok je rekao da Trišića “počesto” viđao u sali. Prisjetio se kako je jedne prilike unesena gajba piva i da su Hajrudina Čomića tjerali da pije. On je kazao da je Trišić udario u flašu, koja se razbila, i da je Čomiću potekla krv u predjelu vrata. Osmanović je naveo da je Čomić ubijen u sali, ali da ne zna ko je to učinio.

Stojanovića je interesovalo da li se svjedok sjeća čime je Trišić udario flašu i šta se kasnije dešavalo sa Čomićem. Osmanović je rekao da se ne sjeća.

Odbrana je konstatovala da svjedok u izjavi iz 2002. uopšte nije spominjao Trišića, na šta je on kazao da tada nije smatrao da je to potrebno.

Optužnica tereti Trišića po 22 tačke da je 1992. godine, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), zajedno s drugim formacijama učestvovao u progonu civila bošnjačke nacionalnosti zatvaranjima, prisilnim nestankom, mučenjem i ubistvima.

Svjedok Osmanović je rekao da je u školi u Bratuncu ostao do 13. maja, kada je s još nekim zatočenicima odvezen na Pale.

On je kazao da su s dolaskom “arkanovaca” u Bratunac počela odvođenja “jednog po jednog čovjeka”. Iako je, kako je naveo, potpisao izjavu o lojalnosti kada im je rečeno da ih neće dirati, kasnije se ispostavilo drugačije.

Svjedok je ispričao da je zbog sigurnosnih razloga bio u Suhoj kod rođaka, te da je jednog dana zapucalo i bošnjački narod je odveden na stadion. Prema njegovoj procjeni, tu je bilo više od 1.000, a možda i 2.000 ljudi.

On je rekao da su žene, djeca i stariji odvezeni autobusima, a da su muškarci odvedeni u školu. Kazao je da su u sali zatekli desetak ljudi, za koje su u prvi mah mislili da su mrtvi, a poslije su vidjeli da su pretučeni.

Posvjedočio je da su prvo veče došli “arkanovci” i počeli da tuku jednog po jednog. Rekao je da su njega izveli i da su ga udarali palicom po leđima i stavljali mu petardu u usta. Kazao je da je i kasnije udaran i da su mu leđa bila modra, a ruka otekla jer se trudio da zaštiti glavu.

Naveo je da su efendiju Mujanovića tjerali da pjeva srpske pjesme i pije rakiju, a da je on to odbijao. Dodao je da su ga izveli i da se više nije vratio.

Kako je kazao, prve večeri se ugušio određen broj zatočenika jer nije bilo dovoljno vazduha. Rekao je i da je su jednog zatočenika udarali dok mu glava nije pukla, a da su njega natjerali da briše krv.

Suđenje se nastavlja 15. februara.