Koroman: Vezani špagom i premlaćivani

Malko Koroman. Foto: BIRN BiH

Selman Ramić je kazao kako je iz rodnog Bratunca u maju 1992. godine kamionom s drugim zarobljenicima prevezen u fiskulturnu salu na Palama, gdje su ih po dolasku maltretirali policajci.

“Otvorili su cerade, imali smo dva ranjenika. Počeli su nas vrijeđati od izlaska. ‘Alijine beretke’, govorili, psovali majku”, rekao je Ramić.

Tokom dva dana i dvije noći, koliko je proveo u sali, kako je kazao, nije dobivao hranu, a u toalet nije odlazio jer su drugi zarobljenici dobivali batine pri odlasku.

“Pio sam onu vodu iz radijatora, napijem se malo, a nešto mi se po'fata oko usta, ja to zgulim poslije”, rekao je Ramić.

Iz sale su, kako je posvjedočio, izvedeni u grupama po deset osoba, vezani špagom, nakon čega su premlaćivani od vojnika u crnim uniformama.

“U tu subotu sam dobio što ne bih poželio nikome. Nečim crnim – da li je metal ili drvo, ne znam – udaraju po leđima, po glavi… Neko dobije jedan udarac, neko deset”, kazao je on.

Tokom unakrsnog ispitivanja Odbrana je konstatovala da svjedok u ranijim iskazima nije spominjao policiju, što je svjedok negirao.

“To sam potpisao, ali nisam čitao šta sam potpisao. Tačno je ovo što danas govorim”, rekao je Ramić.

Svjedok je negirao da poznaje optuženog Malka Koromana.

Drugi svjedok Tužilaštva BiH Novica Stanar je kazao da je na poziciji policajca u Stanici Pale bio od 1974. godine, kada je završio akademiju, te da je struktura uposlenika bila mještovita – “Srbi, Muslimani i Hrvati” – ali da su na vodećim pozicijama uglavnom bili Srbi od “početka dešavanja u BiH”.

“Ranije je bio komandir Krivić Malik, ne znam tačno kada”, rekao je Novica Stanar, dodavši da mu nije poznat ni razlog zbog čega je otišao s te pozicije.

On je kazao kako je situacija na Palama bila dobra i da nije bilo problema. Na pitanje tužioca Seida Marušića u kojem periodu je došlo do odlaska Bošnjaka iz Pala, svjedok je odgovorio da mu nije poznato.

“Ne znam kad je to bilo, ali onog momenta kada je došlo do sukoba u BiH, Srbi su iz Sarajeva došli na Pale, koji je mjesec ne mogu se sjetiti, a Muslimani iz Pala su otišli tada u Sarajevo”, rekao je Stanar.

On je kazao da je načenik Policijske stanice bio Malko Koroman, komesar Jovan Škoro, a zamjenik Milomir Furtula. Rekao je kako je pored aktivnog sastava bio formiran i rezervni sastav policije, te da je vojska bila smještena u kasarnu “oko kilometar i po od Policijske stanice”.

Stanar je izjavio kako su 22. maja 1992. godine išli u Hrenovicu kako bi muslimansko stanovništvo predalo oružje, a što je “pred sami polazak” dogovoreno na sastanku u sali Policijske stanice, kojem su prisustvovali, kako je kazao, svi uposlenici.

“Ja sam išao u Petrovice selo s mojom grupom, gore da odemo u selo da se sastanemo sa… zaboravio sam mu ime, kako se zove. Kad smo stigli, dok sam ga ja dozivao, oni su otvorili paljbu po nama, tada sam ja ranjen”, rekao je Stanar.

On se, kako je kazao, nakon ranjavanja oporavljao nekoliko mjeseci, a s poslom je nastavio tek u oktobru.

Optužnica tereti Malka Koromana da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja i zatočenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, zajedno s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Na ovom ročištu tužilac Seid Marušić pročitao je iskaze tri preminula svjedoka.

Zijad Sipović je u iskazu naveo da je njegova supruga vidjela šlepere kako dovoze ljude i kako ih navode da prolaze kroz špalir policajaca, koji su ih tukli ispred fiskulturne sale, nakon čega ih uvode u nju. On je napomenuo da su njegova dva rođaka bila tu zarobljena i da su došli njemu u stan nakon puštanja.

“Bili su vidno pretučeni, odjeća im je bila ukočena zgrušanom krvlju”, pročitao je Marušić iz zapisnika.

Sipović je u iskazu rekao kako su lično pitali Koromana da li je bezbjedno da ostanu na Palama, na što im je on kazao da ne može garantovati, jer su došle razne vojne formacije.

Marušić je pročitao iskaz Ćamila Kaljanca, koji je bio delegat SDA u Palama i predvodio referendum, zbog čega je dobijao prijetnje od Srba iz Pala, ali i Koromana lično, kada ga je, kako je naveo u istrazi, presreo vozilom s dvojicom policajaca i ponudio da odu u kafanu, što je on odbio.

“Rekao mi je da ne mogu pomoći svom narodu, da se spakujem i da idem s Pala. Koroman je rekao da je nabolje da odem u inostranstvo i da će mi on u tome pomoći”, stoji u iskazu.

Kaljanac je u iskazu naveo kako je Koroman postavio haubice ispred svoje kuće i da se srpsko stanovništvo opremilo naoružanjem iz kasarne, ali da su i oni dio naoružanja ukrali, zbog čega su uspjeli pružiti otpor kada su ulazili u Hrenovicu.

U iskazu svjedoka Naila Spahića navodi se kako je, nakon naredbe da Bošnjaci isele iz svojih sela, došao autobus i da su stanovnici, njih 91, morali napustiti svoje kuće.

“Sačekali smo i ostale autobuse iz drugih sela i svi smo odvedeni u Zečevu glavu i tu su nas ispustili za Sarajevo, bilo nas je 300-400”, stoji u iskazu.

On je kazao kako ne zna šta se desilo u selu Hrenovica, ali da je od poznanika čuo da je bilo 1.200 Koromanovih policajaca u koloni za ovo selo.

Suđenje će se nastaviti 1. februara, kada je planirano ispitivanje pet svjedoka i čitanje iskaza preminulih.