Ujić: Ranjavanje djece u Kozadrama
Rogatica. Izvor: N1
Mersida Vejz, svjedokinja Državnog tužilaštva, ispričala je da je živjela u Rogatici, odakle je u maju 1992. godine izbjegla kod dede i nane.
“Kada se tu počelo pucati, mi smo otišli u Kozadre”, rekla je Vejz, dodavši kako je u Kozadre otišla 1. augusta 1992. godine s majkom, bratom i nanom.
Kako je svjedokinja izjavila, u selu Kozadre ispred jedne kuće su ranjeni ona i brat.
“Tu je bilo žbunje i auto. Mi smo mislili da se tu možemo sakriti, ali onda je pala ta naprava”, ispričala je Vejz i dodala da su im u toj kući zaustavili krvarenje i previli ih.
Nakon toga se, kako je kazala, rastala s bratom i pobjegla s majkom, ali su ih pronašli ljudi u odijelima s crnom trakom. Jedna od tih osoba je uzela nju u naručje i povela ka jednoj kući u selo Dobrašine, gdje joj je, kako je posvjedočila, pružena pomoć.
“Čovjek je rekao da bismo trebali nastaviti liječenje. Mama je rekla da je to Mile Ujić”, kazala je Vejz, dodavši kako je njena majka pristala na to da ih odvedu.
Kako je rekla, prvo su ih odvezli u “Trgosirovinu”, koja je služila kao vojna ambulanta, a nakon toga u bolnicu.
Odgovarajući na pitanje Odbrane, svjedokinja je kazala da je 2016. godine davala izjavu u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), i kako je moguće da tada nije spomenula Ujića.
Optužnica tereti Ujića da je 2. augusta 1992. godine komandovao grupom od 50 pripadnika Gučevske čete u napadu na Kozadre. Optužen je za ubistva, ranjavanja, prisilno preseljenje, zatvaranja i druga djela nad licima bošnjačke nacionalnosti.
Na suđenju je svjedočio i Mesud Pašić, brat prve svjedokinje, koji je ispričao kako su ispred kuće Šabana Grabovice ranjeni on, sestra, Faruk Jasenković i Elvedin Ćutahija, nakon čega su uvedeni u kuću, gdje su i previjeni.
Kako je Pašić rekao, iz te kuće je pobjegao u drugo selo, gdje se sakrio u jednu štalu, dok su majka i sestra ostale.
“Tu sam legao i poslije izvjesnog vremena sam čuo galamu. Učinilo mi se da je amidža, pa sam se proderao dozivajući ga”, izjavio je svjedok, dodavši kako su nakon toga ušli ljudi, koji su ga ispitivali gdje mu je otac, gdje su “Zelene beretke”.
Kako je kazao, odatle ga je jedan čovjek u naručju odnio u selo Dobrašine, gdje je našao sestru i majku i ranjenog Jasenkovića.
“Tu smo prenoćili, u toj kući. Onda su ušli neki ljudi, uzeli mene, sestru i Faruka, stavili nas u ‘džip’, odveli u ‘Trgosirovinu’, a kasnije u bolnicu na Sokolac”, ispričao je Pašić, pojasnivši kako mu je mama rekla da je to naredio Mile Ujić.
“On joj je rekao: ‘Djeca će umrijeti. Pošalji ih na Sokolac. Dok sam ja živ, neće im faliti dlaka s glave’”, kazao je svjedok citirajući ono što je čuo.
Kako je izjavio, u bolnici je bio pet ili sedam dana, te je dobio papir po napuštanju bolnice.
Nakon izlaska iz bolnice, kako je rekao, sa sestrom je odveden ispred Policijske stanice, gdje su bili autobusi, iz kojih su izašli otac i dedo, koji su ih unijeli u autobus.
Svjedokinja Vejz je podnijela zahtjev za naknadu štete, dok je svjedok Pašić kazao kako “nema načina da se ovo nadoknadi”.
Nastavak suđenja zakazan je za 24. decembar 2020. godine
