Koroman: Optuženi ga ispitivao o oružju

Malko Koroman. Foto: BIRN BiH

Fazlo Gljiva je izjavio da ga je rat zatekao u Prači gdje je radio kao vjerski službenik. Kako je ispričao, međuljudski odnosi su bili dobri sve do aprila 1992. godine. Objašnjava da su bile postavljene seoske straže koje je “držao” narod naoružan lovačkim puškama.

Krizni štab je, kako je ispričao, donio naredbu da se sve oružje preda, što je i učinjeno, a nakon toga je bilo mirno. On je kazao da je priveden u aprilu mjesecu zbog optužbi “da ima puške”. Odveden je u policijsku stanicu na Pale gdje je, kako je posvjedočio, davao izjavu inspektorima.

“Malko Koroman je bio tada šef te policije”, kazao je Gljiva i dodao da je u policijskoj stanici prenoćio, nakon čega je došao Koroman koji mu je rekao da mora i njemu dati izjavu.

Gljiva se, kako je kazao, požalio Koromanu kako nije ništa jeo od dolaska u stanicu, na šta je Koroman naredio da mu se donese hrana.

Rekao je da je Koroman bio “sasvim korektan” i da ga je ispitivao o oružju.

“Još neke puške nisu bile vraćene, tražio da se te puške vrate”, ispričao je Gljiva, dodavši da je poslije ispitivanja pušten.

Nakon desetak dana, kako je rekao, ponovo je uhapšen te mu je Koroman kazao da je čuo da on “vodi ljude na gađanje”, na šta mu je Gljiva odgovorio “da je to samo priča”. On je rekao da je tada ušao Momo Mandić koji je kazao Koromanu da ga pusti, nakon čega i jeste.

Na upit Odbrane da li smatra da je imao povlašteni položaj, da ga je Koroman štitio, Gljiva je odgovorio da se Koroman ponašao prijateljski i da ga nije bilo strah.

Na današnjem ročištu je optuženi Malko Koroman upitao svjedoka da li je priveden zbog 20 pušaka od kojih je 17 bilo vraćeno, a za koje se smatralo da ih je Gljiva zadužio, što je svjedok potvrdio. Koroman je kazao da je znao kod kojih ljudi su se nalazile puške, ali da nije htio da ih uzme.

“Rekao sam tad, ako se osjećaju sigurnije nek zadrže te puške”, naveo je Koroman.

Optužnica tereti Malka Koromana da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja i zatočenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, zajedno s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Drugi svjedok Mirso Topalović kazao je da je u aprilu mjesecu živio u Goraždu, sve dok nije uhapšen 30. maja od strane vojske Jugoslovenske narodne armije (JNA) nakon čega je odveden u Dom kulture na Palama, gdje je zatekao 30-ak zarobljenika.

Vođen je na ispitivanje, a treći dan nakon dolaska u fiskulturnu salu, kako je ispričao, jedan od vojnika ga je izveo u neku prostoriju, okrenuo ka zidu i počeo ga udarati, nakon čega je pao.

Kazao je da za vrijeme njegovog boravka na Palama dolazila majka da ga traži koja je također potom zatvorena desetak dana.

Rekao je i da je u tom periodu preminulo troje ljudi – Smajić Nasko je pretučen i preminuo je od povreda, Selim Pandžić koji je “brutalno ubijen” i Fehim Hrvo.

Na ovom ročištu tužilac Seid Marušić pročitao je iskaze četiri preminula svjedoka.

Ahmet Pale je u istrazi naveo da je u junu mjesecu došlo naređenje od Malke Koromana da ljudi iz Podgraba moraju predati naoružanje. U periodu napada na Hrenovicu, navedeno je iz iskaza, svim muslimanima su isključeni telefoni, a nakon nekog vremena iz policije je došla naredba da se mještani Podgraba u roku od dva dana moraju odseliti “jer im ne mogu garantovati sigurnost”.

Kako je pročitano, Palo je kazao da je cijelu akciju preseljenja mještana vršilo Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), odnosno policajci “kojima je rukovodio Malko Koroman”.

Palo je naveo da je dan prije napada na Hrenovicu dobio poziv gdje mu je rečeno da će biti izvršen ovaj napad, a sutradan je vidio kolonu vozila koja su išla prema Hrenovici, te je čuo da je ovu kolonu predvodio Koroman.

Pročitan je i iskaz Rašida Ramovića, koji je u istrazi naveo da je na području Podgraba muslimanima zabranjeno kretanje, te da je uveden policijski sat.

“U toku dana počelo da se puca iz topova koji su bili postavljeni ispred kuće Koroman Malka”, naveo je Ramović u iskazu.

Tužilac Marušić pročitao je iskaz i svjedoka Fikreta Pale koji je živio na Palama, te radio na “Ekonomiji”. Kako je naveo u iskazu, telefonske linije su bile isključene, ali je na “Ekonomiji” bio telefon koji je radio, te su imali komunikaciju sa ženama koje su otišle sa Pala.

Nakon nekog vremena odveden je u policijsku stanicu gdje ga je izvjesni “Joja”, kako je pročitano iz iskaza, ispitivao da li imaju kontakt sa Sarajevom, nakon čega su pušteni, a sutradan su došli policajci te je “Joja grubo nasrnuo” i potrgao kablove telefona. Treći dan su opet došli da provjere i “strogo zabranili komunikaciju”, navedeno je iz iskaza.

Palo je u iskazu naveo da je vidio Radomira Kojića ispred policijske stanice kako je dijelio oružje mještanima srpske nacionalnosti.

Posljednji je pročitan iskaz preminulog svjedoka Bećirović Rasima koji je naveo da su ga ratna dešavanja dočekala u Prači, odakle je odveden u fiskulturnu salu na Pale, gdje je vidio zarobljene muškarce među kojima je bila i jedna žena.

U iskazu je navedeno da je ispitivan od strane Malke Koromana. U sali je ostao 40 dana, a kako je pročitano iz iskaza uslovi su bili veoma teški, te je prebačen u Kulu, a potom za Sarajevo.

Nastavak suđenja je zakazan za 18. januar.