Paprici i Ognjenoviću po osam godina za silovanje u Miljevini

Radovan Paprica zvani Papro i Slavko Ognjenović zvani Mačak proglašeni su krivim za zločin protiv čovječnosti počinjen u okviru širokog i sistematskog napada vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske (RS).

Sud je optuženima naložio da oštećenoj isplate iznos od 37.000 konvertibilnih maraka (KM) na ime duševne boli i umanjene životne sposobnosti.

Paprica i Ognjenović se nisu pojavili na izricanju presude. Braniteljica Anja Loga kazala je da su oni krenuli na objavu presude, ali da su se vratili zbog leda na putu.

Sudsko vijeće je utvrdilo da su Paprica i Ognjenović, kao pripadnici vojnih jedinica Republike Srpske, 9. juna 1992. godine silovali žensku osobu bošnjačke nacionalnosti u naselju Stara Kolonija u Miljevini.

Kako se navodi, Ognjenović je sa osobom po imenu Neđo iz jedne od baraka u Staroj Koloniji izveo oštećenu, svjedokinju A-1, i uveo je u jedan prazan stan. Prema presudi, Ognjenović je izašao iz stana, a Neđo je silovao A-1, nakon čega se udaljio, a u stan je ušao Ognjenović.

On je, kako je zaključilo Vijeće, potrgao oštećenoj veš i gurnuo je na kauč, te počinio silovanje, ošamarivši je nekoliko puta. Također se dodaje da je Ognjenović oštećenoj zaprijetio da će ubiti nju i njenu djecu ako ikome kaže šta se dogodilo.

U presudi se navodi da je oštećena izašla u hodnik, gdje je srela Papricu, koji joj je naredio da se vrati u stan i silovao je. On joj je, kako se navodi, rekao da nigdje ne ide, jer će opet doći, ali je oštećena iskočila kroz prozor.

Vijeće se oslonilo na zaključke iz presuda Haškog tribunala u pogledu širokog i sistematskog napada. Dokazi Odbrane drugooptuženog Ognjenovića o napadima i stradanjima srpskog stanovništva u selima oko Miljevine, prema Vijeću, pokazuju da se radilo o sporednim i izolovanim aktima, a ne o sistematskim napadima.

Sudija Šaban Maksumić je kazao da je svoje zaključke o odgovornosti optuženih za silovanje Vijeće prvenstveno zasnovalo na uvjerljivom i detaljnom iskazu oštećene, koji je potkrijepljen iskazima dvije svjedokinje koje su imale određena saznanja o onome što joj se desilo.

Prema ocjeni Vijeća, Odbrane nisu uspjele da naruše kredibilnost oštećene, a određene nedosljednosti u njenom iskazu odnose se na periferna pitanja.

Maksumić je rekao da su Odbrane bezuspješno pokušale da dovedu u sumnju da su optuženi bili lica za koja A-1 tvrdi da su je silovala.

On je podsjetio da je A-1 kazala da je “Papru” poznavala od prije rata i da ga je viđala kada je dolazio kod sestre u Staru Koloniju. Sudija je rekao da je svjedokinja kazala da je drugooptuženog poznavala pod nadimkom Mačak i da ga je viđala kada je prolazio pored baraka na putu do posla. Napomenuo je da je njihov puni identitet saznala od jedne starije mještanke.

Prema riječima Maksumića, sve i da je tačna teza Odbrane da je u Miljevinu u ratu došlo još jedno lice pod nadimkom Mačak, svjedokinja je upravo istakla da je silovala osoba koju je viđala prije rata, a ne neko nepoznat.

Vijeće nije prihvatilo ni alibi koji su svjedoci dali Ognjenoviću, ocijenivši da su njhovi iskazi bili usmjereni da pomognu optuženom.

Maksumić je rekao da se o visini kazne Vijeće odredilo imajući u vidu sudsku praksu i okolnosti pod kojima je počinjeno djelo, kao i olakšavajuće okolnosti. Optuženima je određena mjera zabrane putovanja.

Na ovu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću Suda BiH.