Ranko Babić i ostali: Bilbija tvrdi da je prošao pored kuće Kadirića

Prijedor. Foto: BIRN BiH

Bilbija je kazao da je dio njegove čete iz sela Ljeskare upućen u akciju pretresa šume Ketenište, iako to nije bilo prvobitno planirano, i da im je rečeno da budu vodiči.

On je izjavio da su se pred Domom u Ljeskarama okupile čete iz Ljubije i Miske Glave, kao i grupa Ranka Gnjatovića, koja je u Ljeskarama bila stacionirana “kao interventni vod”.

Optuženi je naveo da su od oficira bili komandant Ljubijskog bataljona Milorad Bilbija zvani Rade, koji mu je inače ujak, te “kapetan Babić”, Gnjatović i komandiri četa.

On je rekao da su se kod kuće Adema Borovca u Bukviku podijelili u tri grupe i da je jedna, predvođena Gnjatovićem, išla u pretres šume, a da su druge dvije imale zadatak da obezbjeđuju rubove Keteništa.

Ispričao je da je grupa u kojoj je bio došla do kuće Smaila Kadirića, gdje je bilo dosta civila. Kazao je da je Smailu ili njegovom sinu Emsudu rekao da budu tu, jer vojska vrši pretres Keteništa. On je naveo da druga dvojica optuženih – Ranko Babić i Đuro Adamović – nisu bili s njim kod kuće Kadirića.

Bilbija je kazao da su nastavili dalje i da je po nekoliko vojnika ostajalo na određenim razmacima kod šume, a da je on bio u posljednjoj grupi, na mjestu udaljenom oko dva kilometra od kuće Kadirića.

Optuženi je rekao da taj dan nije svjedočio nikakvim ekscesima. Kazao je da su ostali do predveče i da su se vratili prečicom.

Rekao je da je od ujaka uveče čuo da su ubijeni Smail i Emsud Kadirić. Nakon ove izjave, na prijedlog branioca Savana Zeca, javnost je isključena iz dijela Bilbijinog svjedočenja.

Tužilac Ćazim Hasanspahić je svjedoka pitao zašto ranije nije govorio o svojim saznanjima, na šta je optuženi kazao da ga niko o tome nije pitao, a da prilikom saslušanja u Tužilaštvu BiH nije znao “kako se zove”. Dodao je da je poslije saslušanja ispričao advokatu ono što zna.

Babić, Bilbija i Adamović, bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), optuženi su za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora. Na teret im je stavljeno da su u augustu 1992. u zaseoku Bukvik odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, a potom učestvovali u njihovom mučenju, zlostavljanju i ubistvima.

Optuženi Bilbija govorio je i o dešavanjima na području Prijedora prije pretresa Keteništa, spominjući napade bošnjačkih snaga u Hambarinama i Prijedoru, te o ubistvu dva vojnika iz Ljeskara koja su bila angažovana na punktu u Rizvanovićima. Kazao je da su njegov zet i još jedan čovjek, obojica hrvatske nacionalnosti, boravili kod njih u selu iz bezbjednosnih razloga. Kako je rekao, njegov zet je u julu 1992. ranjen kada je neko iz grupe Bošnjaka iz Rakovčana bacio bombu.

Bilbijina Odbrana uložila je set materijalnih dokaza, uključujući dva iskaza preminulih svjedoka, koji su pročitani.

Branilac Zec naveo je da je izjava Mesuda Čauševića relevantna jer svjedok govori da je bio zatočen na stadionu u Ljubiji kada su dovedena tri lica za koja se u optužnici navodi da im se gubi trag nakon odvođenja iz Bukvika.

Svjedok Adem Borovac je u pročitanom iskazu naveo da je vidio kako vojnici udaraju četvoricu muškaraca ispred kuće Smaila Kadirića. On je kazao da je 20-ak nepoznatih vojnika došlo pred njegovu kuću sa trojicom isprebijanih mladića, tražeći konopac da im povežu ruke.

Svjedok je izjavio da je po odlasku vojske vidio mrtvog Smaila Kadirića, te da je čuo da je ubijen i njegov sin Emsud.

Branilac Zec je uvrstio nekoliko dokumenata kojima nastoji dokazati da je od dva svjedoka u ovom predmetu izjave uzimao zet, a da oni to nisu željeli potvrditi na sudu.

Nastavak suđenja je 9. decembra.