Godišnjica ubistava preko 250 civila u Biljanima kod Ključa: “Kad je babo ubijen”

Memorijalni centar Biljani. Izvor: Mjesna zajednica

“Ja sam imala osam mjeseci, brat je imao nepune dvije i po godine kad je babo ubijen. Majka je sa 23 godine ostala sa mnom i bratom. Mene u naručje, brata za ručicu”, kaže Adnana Dervišević, ističući kako je tokom cijelog života osjećala prazninu zbog gubitka oca, te da je svaka radost za nju bila “pola žalost”.

Dervišević govori za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kako je njihova komšinica vidjela njenog oca zavezanog ispred škole, gdje su ga četvorica muškaraca maltretirala i mučila, a nakon toga je odveden iza škole i tamo ubijen.

“Odveden je od kuće, na svirep način mučen. Kad smo ga našli 1996. godine, u grobnici Lanište 1, našli smo mu osam rupa u glavi, što znači da mu je ispucano osam metaka u glavu”, priča Dervišević, dodajući da je njen otac u vrijeme ubistva imao 28 godina.

U presudi Marku Samardžiji, koji je, u svojstvu komandira Treće čete Saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade, pred Sudom BiH osuđen konačno na sedam godina zatvora za zločine počinjene na području Ključa, navodi se da je naredio da muškarci – bošnjački civili iz zaseoka Brkići i Balagića Brdo izađu iz kuća, zatim da krenu na livadu Jezerine, gdje su dočekani s puškama uperenim u njih.

“Nakon čega je starije od 18 godina i mlađe od 60 godina, s rukama na leđima, u koloni sproveo u dvorište Osnovne škole u Biljanima (…) kada su vojnici dijela 17. lake pješadijske brigade, te pripadnici policije, jedan dio muškaraca Bošnjaka zatvorili u učionice škole, iz kojih su ih zatim, u grupama od pet do deset izvodili i ubijali, a preostali dio prisilili da kroz špalir i uz udaranje prođu do autobusa, kojima su odvezeni u pravcu Laništa, gdje je većina ubijena”, stoji u prvostepenoj presudi, kao i da su tada ubijena najmanje 144 muškarca, koji su 1996. godine ekshumirani iz masovnih grobnica Lanište, Crvena zemlja i Biljani.

U presudi je navedeno i ime Omera Derviševića, koji je ekshumiran iz grobnice Lanište 1.

“Nemam pravu riječ kako bih opisala to stanje, nije težak samo taj datum kada je godišnjica, nego generalno – život je težak. S obzirom na to da se čovjek trudi da živi život koji mora, na najbolji mogući način, da izvuče svu pozitivu, jako je teško jer uvijek fali dio tebe i uvijek će faliti”, kaže Dervišević, dodajući da obilježavanje godišnjice zločina u Biljanima za nju znači da nikad ne smije zaboraviti šta se dogodilo.

Ona napominje da je za nju, kao člana porodice jedne od žrtava, iznimno važno da se procesuiraju i počinioci, oni koji su lično ispalili metak u njenog oca.

Raif Hodžić iz Memorijalnog centra Biljani za BIRN BiH govori kako će ove godine sam dvodnevni protokol koji počinje 9. jula i organizacija obilježavanja zločina biti reducirani u skladu s mjerema izrečenim zbog pandemije koronavirusa. On navodi da mevlud, koji na svaku godišnjicu okupi 200-300 osoba, ove godine neće biti održan, te da nisu poslane pozivnice vjerskim i državnim institucijama.

Između ostalog, prvog dana obilježavanja obići će se grobnice Crvena zemlja i Lanište 1, a drugog dana, 10. jula, održat će se i pohod “Put botonjićkih šehida”, u znak sjećanja na 57 žrtava iz Botonjića koje su 10. jula 1992. godine prošle tim putem.

Osim Samardžije, pred Sudom BiH je za zločine u Ključu osuđen i Boško Dević, na deset godina zatvora, dok je predmet protiv Mlađena Kovačevića u fazi mirovanja zbog njegovog zdravstvenog stanja.

Sud BiH je osudio Marka Adamovića na 20 godina i Boška Lukića na 12 godina zatvora kao učesnike udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio progon nesrpskog stanovništva na području Ključa tokom ljeta 1992.

Protiv nekoliko osoba postupak je obustavljen zbog njihove smrti ili je u fazi mirovanja zbog nedostupnosti optuženih.

Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH Sovilj Goran i Galić Petar proglašeni su krivim zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području Općine Ključ. Sovilj je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam, dok je Galić osuđen na šest godina.

Apelacioni sud u Beogradu osudio je Dragana Bajića i Marka Paukovića, bivše pripadnike Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS), na po 12 godina zatvora za ubistva civila bošnjačke nacionalnosti počinjena u oktobru 1992. u selu Kamičak u opštini Ključ.

Viši sud u Beogradu je u septembru prošle godine osudio Željka Budimira nepravosnažno na dvije godine zatvora zbog napada i pljačkanja jednog civila u novembru 1992. u opštini Ključ. Budimirova presuda je ukinuta 3. marta 2020. godine i bit će mu obnovljeno suđenje.

Sud u Beogradu osudio je nepravosnažno Željka Maričića, bivšeg pripadnika VRS, na dvije godine zatvora zbog napada na civilne zatvorenike bošnjačke nacionalnosti privedene iz različitih naselja sa područja opštine Ključ u maju 1992. godine.