Članak

Za pet godina potrošeno oko tri miliona: Zakon ne usporava nabavku respiratora

19. Marta 2020.11:23
U proteklih pet godina 11 bolnica i kliničkih centara u Bosni i Hercegovini kupilo je kroz 20 tendera respiratore u vrijednosti većoj od 3,3 miliona konvertibilnih maraka (KM), pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže (BIRN BiH) o tenderima objavljenim kroz portal javnih nabavki.

Kroz ove tendere od marta 2015. godine nabavljeno je oko 50 respiratora. Najviše respiratora u BiH u posljednjih pet godina kupili su Klinički centar Republike Srpske i Kantonalna bolnica u Zenici, po više od deset njih.

Stručnjaci s kojima je razgovarala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kažu da nabavka novih respiratora neće biti usporena zbog Zakona o javnim nabavkama, za čije izmjene već postoje prijedlozi, ali da se neprovođenjem procedura javnih nabavki mogu desiti nepravilnosti u trošenju javnog novca.

Iz banjalučkog kliničkog centra su za medije rekli da trenutno imaju oko 50 respiratora, dok su iz Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva kazali da u Federaciji ima 141 respirator.

Ovi uređaji za umjetno disanje koriste se za pomoć najtežim oboljelim od virusa Covid-19.

Zemlje širom svijeta pokušavaju da kupe respiratore kako bi povećale kapacitete prije vrhunca pandemije. Vlasti u Hrvatskoj objavile su da imaju 500 stacionarnih i 300 pokretnih respiratora, u Srbiji je više od 1.000 respiratora širom zemlje, Sjeverna Makedonija ima ih 200, a Crna Gora 70, po riječima zvaničnika tih zemalja.

Nabavke se već mogu ubrzati
Direktorica Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu (UKCS) Sebija Izetbegović kazala je za N1 prije nekoliko dana da ovaj centar ima 63 respiratora i da uskoro planira da nabavi nove.

Centar je početkom marta pokrenuo nabavku respiratora vrijednu 50.000 KM. Kompanija “BH Telecom” je kazala da će preusmjeriti oko milion maraka za nabavku respiratora.

Izetbegović je ranije kazala kako podržava ideju da se tokom pandemije privremeno suspenduje provedba Zakona o javnim nabavkama kod kupovine medicinske opreme, kako bi se ona nabavila što je moguće prije.

Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo, koji prati postupke nabavki u BiH, kaže da bi se izmjenama Zakona, koji već predviđa vanredne situacije, samo otvorila vrata novim zloupotrebama u javnim nabavkama na koje se godišnje troši gotovo četiri milijarde maraka.

“Vijeće ministara, čak i Predsjedništvo, očigledno pokazuju nepoznavanje Zakona o javnim nabavkama i oni sada izlaze sa inicijativom da se praktično u dijelu Zakona koji predviđa određena izuzeća, da se predvidi izuzetak za sve moguće nabavke, mislim da bi to stvorilo jedan haos, jer to niko ne može ‘pobrati’ šta će se sve nabavljati”, kaže Miraščija i dodaje kako se takozvani pregovarački postupak koji podrazumijeva manju transparentnost i kontrolu od uobičajenog otvorenog postupka nabavki, često zloupotrebljava u “normalnim okolnostima”.

“Mi imamo stalne zloupotrebe pregovaračkih postupaka, mogu misliti šta će se sada desiti i koliko će se, pretpostavljam, zloupotrijebiti aktuelna situacija sa koronavirusom”, kaže Miraščija.

Mervan Miraščija. Izvor: BIRN BiH

Direktorica Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić za BIRN BiH kaže kako još uvijek nema zvaničnog prijedloga kako bi ove izmjene trebale izgledati, ali da pretpostavlja da se radi o pokušaju skraćivanja procedura u hitnoj situaciji. Ona kaže kako se nada da trenutna kriza neće biti korištena da se otvori prostor za zloupotrebe kako bi se izuzeci koristili i za druge redovne stvari koje se nabavljaju i time izbjegle transparentne situacije.

“Zlouporebe bi se mogle spriječiti ako se vrlo jasno definišu samo ograničene situacije u kojima bi se išlo na tu skraćenu proceduru, odnosno na izuzetke iz samog zakona”, kaže Korajlić.

Miraščija objašnjava da je Zakon o javnim nabavkama predvidio vanredne i hitne situacije i za to propisao provođenje takozvanog pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja. Za razliku od otvorenog postupka koji podrazumijeva duže vrijeme pripreme, rok za dostavljanje ponuda i žalbenog roka, pregovarački postupak se, kaže Miraščija, provodi za nekoliko dana.

“Radi se o postupku koji u slučaju hitnosti treba da se koristi – samo u izvanrednim situacijama. Između ostalog, predviđa mogućnost nabavke svih mogućih potrebnih materijala u roku od dan, najkasnije tri dana. Vi tu ne trebate praktično ići s kvalifikacionim uslovima, s različitim zahtjevima prema ponuđačima, vi to možete obaviti veoma jednostavno s jednim ponuđačem. Zakon o javnim nabavkama BiH je predvidio i ovakve situacije”, kaže Miraščija.

Takav tender provela je zenička bolnica u proljeće 2017. godine, nakon što je raniji tender za nabavku respiratora za Jedinicu intenzivnog liječenja za potrebe Službe za anesteziju i intenzivnu njegu bio poništen.

BIRN BiH je analizirao tendere koji su u svom nazivu imali respiratore i koji su provedeni kroz portal javnih nabavki. Podaci pokazuju da je kupljeno najmanje 45 respiratora, dok u jednom tenderu na portalu sada nisu dostupni podaci koliko precizno respiratora je tada nabavljeno.

Univerzitetski klinički centar Republike Srpske je u proteklih pet godina kroz tri tendera, vrijedna više od milion maraka, nabavio 12 respiratora i dodatne respiratore za potrebe Klinike za dječije bolesti tokom 2016. godine u tenderu vrijednom gotovo 700.000 maraka.

Prema javno dostupnim podacima o tenderima od 2015. godine do danas, Kantonalna bolnica Zenica je kroz četiri tendera vrijedna oko 250.000 KM nabavila 13 respiratora. Vlada Brčko distrikta je tri respiratora platila 127.000 KM.

Opća bolnica “Prim. dr. Abdulah Nakaš” je na tri tendera nabavila pet respiratora, koji su ukupno koštali oko 350.000 KM, dok je Sveučilišna klinična bolnica Mostar raspisala dva tendera u kojima je nabavila sedam respiratora, koje je platila oko 570.000 KM.

Prema podacima s portala javnih nabavki, bolnica u Travniku nabavila je dva respiratora, a bolnice u Livnu, Doboju, Gradišci i Jajcu po jedan respirator u posljednjih pet godina.

Klinički centar Univerziteta u Sarajevu je u martu raspisao nabavku respiratora za ventilaciju odraslih i djece za potrebe Klinike za anesteziju i reanimaciju u vrijednosti od 50.000 KM. Prema podacima portala javnih nabavki, to je jedina nabavka respiratora koju je Centar raspisao.

Prema dostupnim javnim podacima i vijestima, ova i druge zdravstvene institucija su se u posljednjih pet godina za nabavku novih respiratora oslanjala na donacije. UKCS je, prema podacima o doniranoj medicinskoj opremi Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Sarajevo, dobio donacije respiratora u vrijednosti oko 3,7 miliona maraka. Među donatorima su Federalno ministarstvo privrede i UNDP, ali najveći donator je Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo. Kroz ove donacije UKCS je dobio više od 20 respiratora.

Opća bolnica Izvor: BIRN BiH

Opća bolnica “Prim. dr. Abdulah Nakaš” je 2017. godine dobila donaciju od 100.000 KM za nabavku respiratora.

Bivši direktor ove bolnice Bakir Nakaš kaže da su neki respiratori kupljeni, a neki donirani.

“Ono što je bilo, to je bilo u vezi s potrebom za respiratore u operacionoj sali i za intenzivnu njegu, hiruršku i internističku, pošto smo imali dvije”, kaže Nakaš.

Tokom 2017. godine Univerzitetski klinički centar Tuzla je dobio donaciju od 4.000 KM, a prema pisanju medija, iz ove bolnice su kazali da će sredstva biti utrošena za nabavku respiratora. Sarajevskoj Hitnoj pomoći je 2015. godine je doniran respirator.

Siva zona nabavke medicinske opreme
Kako bi se ubrzale nabavke respiratora, Vlada Federacije je na nedavnoj sjednici donijela zaključak da se od Vijeća ministara traži pokretanje procedure izmjene Zakona o javnim nabavkama i dala je zdravstvenim ustanovama saglasnost za nabavku opreme i medicinskih sredstava za sprečavanje širenja virusa Covid-19. Federalna vlada izdvojila je 30 miliona maraka za pomoć u borbi protiv virusa.

Miraščija kaže kako su dosadašnje nabavke medicinske opreme nerijetko bile sporne.

“Tu se koristi jedna od matrica ponašanja koje smo mi praktično ustanovili u ovom četverogodišnjem praćenju javnih nabavki. Velike kompanije vrše doniranje određenih medicinskih aparata, i onda se ugovorni organ, odnosno da li se radi o domu zdravlja, bolnici, kliničkom centru, oni se vezuju praktično samo za taj uređaj. Onda vi dođete u situaciju da se kupovinom različitih vrsta reagensa za korištenje uređaja, odnosno za njihovo servisiranje, troši mnogo više sredstava nego koliko košta originalno taj aparat koji je doniran”, kaže Miraščija.

Na taj način se često ponavljaju kompanije koje pobjeđuju na tenderu, objašnjava Miraščija.

“Ono što je još sporno – to je jedan od naših zaključaka u istraživanju – jeste da se stalno vrše zloupotrebe Zakona o javnim nabavkama prilikom nabavke medicinskog materijala, tu se uglavnom ide sa ovim postupcima koji su netransparentni, pojavljuju se stalno isti ponuđači, krše se procedure prilikom tehničkih specifikacija i dokumentacije, jedna masa potpuno nesređenog stanja u primjeni Zakona o javnim nabavkama medicinske opreme i pomagala”, kaže Miraščija.

On kaže kako se praćenjem tendera 173 organa, među kojima su i veliki klinički centri, došlo do podataka da je oko 30 posto ukupnih potrošenih sredstava – “između ostalog, medicinske opreme u kliničkim centrima i domovima zdravlja, uopće u zdravstvenim ustanovama – u sivoj zoni”.

“Možemo govoriti o nekim zloupotrebama pa čak i korupciji prilikom javnih nabavki ovakvih pomagala i ovakve opreme”, kaže Miraščija.

Nakon zahtjeva Vlade Federacije da se izmijeni član 10. Zakona o javnim nabavkama, reagovala je Agencija za javne nabavke sa objašnjenjem da se u većini slučajeva može dovoljno brzo provesti pregovarački postupak bez objave obavještenja i da već postoji mogućnost nabavke opreme bez provođenja javne nabavke u izuzetnim i hitnim slučajevima.

Ovo saopćenje ponovljeno je i nakon što se direktor Agencije Đenan Salčin sastao s predsjedavajućim Vijeća ministara Zoranom Tegeltijom.

“U situacijama krajnje hitnosti, kada je potrebno reagovati istog momenta, u roku od jednog ili dva sata, ili čak u roku od nekoliko minuta, odnosno kada objektivno nije moguće primijeniti ni pregovarački postupak bez objavljivanja obavještenja o nabavci, tada se nabavka može podvesti pod izuzeće od primjene Zakona s aspekta ‘posebnih mjera sigurnosti’ iz člana 10. stav (1) tačka b) Zakona”, naveli su iz Agencije.

Ovakav način rada, kako su objasnili iz Agencije, moguć je kada se radi o zdravlju i spašavanju života i time je opravdano primijeniti izuzeće od primjene Zakona, oslanjajući se na javni interes.

“Bitno je obrazložiti da bi primjena postupaka javne nabavke, odnosno vrijeme potrebno za provođenje istih, prouzrokovalo izuzetno negativne posljedice, te da su ugovorni organi upravo na temelju takve procjene postupili i preduzeli radnje odmah”, naveli su iz Agencije, uz napomenu da se ovi principi ne odnose na redovne nabavke.

Igor Vukajlović.

Igor Vukajlović iz Udruženja građana “Tender” pojašnjava da pregovarački postupak suštinski znači da se oprema može nabaviti od bilo koga, po bilo kojoj cijeni, odnosno da onaj ko kupuje opremu pregovara o cijeni s kompanijom koja opremu prodaje.

“Tako da to nije problem, ali je problem to tumačenje zakona gdje su oni to stavili pod izuzetak. To nije nikakav izuzetak”, kaže Vukajlović i objašnjava da se izuzeci primjenjuju samo kod izrazito hitnih nabavki.

“Oni tamo navode deset minuta i slično, mada ne vidim da je nabavka respiratora nešto što se treba obaviti u deset minuta. Svakako dobavljač to ne može dobaviti u narednih deset dana. A za to vrijeme se sigurno može obaviti normalan pregovarački postupak”, kaže Vukajlović.

Prema njegovim riječima, važno je da oni koji nabavljaju respiratore to prijave Agenciji za javne nabavke, gdje će se moći vidjeti od koga je kupljeno i po kojoj cijeni.

“Ako se to podvede pod izuzeće od zakona, to se onda neće ni prijavljivati Agenciji i niko neće znati, osim ako ne bude neki ‘zviždač’ prijavio, ali to znamo da ne funkcioniše zato što ‘zviždači’ nisu adekvatno zaštićeni niti stimulisani da prijavljuju. Ako bude izuzeće, neko ko nema redovnu godišnju reviziju može da nabavi od koga hoće, može da zloupotrijebi sredstva, da kaže ako nešto košta 100.000, može da kaže da je to koštalo 200.000”, kaže Vukajlović.

Nekoliko bolnica i ministarstava zdravstva nije odmah odgovorilo na upite BIRN-a BiH o nabavkama respiratora.

Ranija analiza BIRN-a BiH o kupovini vozila hitne pomoći tokom 2018. godine je pokazala da je pokrenuta nabavka 66 vozila hitne pomoći, ali da su tenderi završeni tek u 28 slučajeva, što je manji procenat završenih nabavki nego kod kupovine službenih putničkih automobila za institucije i javne kompanije u BiH.

Tokom 2018. godine na vozila hitne pomoći potrošeno je nešto više od dva miliona KM, odnosno tek petina od ukupnog troška za putnička vozila na koje je tokom 2018. godine potrošeno više od deset miliona maraka.

U tri tendera kupovana su polovna vozila hitne pomoći.

Emina Dizdarević