This post is also available in: English
Kako bi se skrenula pažnja na činjenicu da je veliki broj ljudi za vrijeme ratova u Jugoslaviji izgubio svoje najmilije, kao i da neki od njih i dalje čekaju informacije o svojim partnerima i drugim članovima porodice, BIRN je na Dan zaljubljenih pokrenuo novu kampanju posvećenu nestalim osobama.
BIRN će u okviru ove kampanje intervjuisati članove porodica nestalih osoba koji još uvijek tragaju za svojim roditeljima, djecom, partnerima, braćom i sestrama, a sve u cilju podizanja svijesti o ovom problemu.
“Cilj ove kampanje je da pokaže da i danas postoje ljudi pogođeni ratom čije potrebe i dalje nisu adekvatno riješene”, kaže Jovana Prusina, koordinatorka BIRN-ovog programa Balkanska tranziciona pravda.
“Željeli smo da pitanju nestalih osoba damo ljudsku dimenziju i da u prvi plan stavimo partnere, roditelje, djecu, braću i sestre onih koji se i dalje vode kao nestali. Odlučili smo da kampanju započnemo na Dan zaljubljenih, jer bi sve žene sa kojima smo razgovarali, vjerovatno ovaj dan provele sa svojim muževima. Umjesto toga, one ni danas ne znaju gdje se njihovi partneri nalaze”, dodala je Prusina.
Prema podacima Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), nakon završetka ratova u bivšoj Jugoslaviji, registrovano je preko 40.000 nestalih osoba. Do danas je pronađeno više od 70 posto njih, ali se još uvijek ništa ne zna o 11.000 ljudi.
Uprkos naporima Međunarodne komisije za nestale osobe, ali i naporima drugih međunarodnih sudova i organizacija, porodice nestalih osoba i dalje smatraju da, uglavnom zbog nesaradnje između vlada zemalja bivše Jugoslavije, nisu dobili pravo da saznaju istinu.
Iako su se ratovi završili prije više od 20 godina, porodice ni danas nemaju podatke o sudbini svojih najmilijih.
Nađa Hadžić
Nađa Hadžić iz mjesta Svrake u Bosni i Hercegovini posljednjih 28 godina traga za svojim suprugom Himzom. Njih dvoje su, zajedno sa svojom djecom, za vrijeme rata bili u logoru u kasarni u Semizovcu kod Vogošće. Samo dva dana prije puštanja žena, djece i starijih iz logora, Himzu su, zajedno s još jednim muškarcem, izvele srpske snage. U braku su bili osam godina. Tada ga je vidjela posljednji put.
Zekija Avdibegović
Suprug Zekije Avdibegović nestao je u junu 1992. Omer Avdibegović imao je 38 godina kada su ga odveli. “Rekao mi je da idem, da pazim naše dijete, pa šta bude, bude. To je bio posljednji susret kada smo se vidjeli”, priča ona. Danas je predsjednica Udruženja porodica nestalih u opštini Ilijaš.
Silvana Marinković
Silvana Marinković je svog supruga Gorana posljednji put vidjela 19. juna 1999. Imao je 27 godina. Kada su raseljeni iz sela Slivovo, završili su u Gračanici, u kojoj su uglavnom živjeli Srbi. Rat se upravo završio i Goran i njegov komšija su se spremali da napuste Kosovo i odu u Srbiju. Kidnapovan je s još dvoje ljudi. Silvana Marinković i dalje živi u Gračanici i članica je Udruženja porodica kidnapovanih i nestalih osoba na tom području.
Dušanka Kojić
Dušanka Kojić više od 24 godine traži svog supruga Kostu Kojića. Posljednji put ga je vidjela 1. maja 1995. godine, kada ga je ispratila na front. “Poljubili smo se i on je otišao. Sjeo je u kombi i otišao. Od onda ga nikada više nisam vidjela”, kaže ona. Dušanka danas živi u Beogradu i članica je Udruženja “Suza”, koje predstavlja porodice nestalih Srba iz Hrvatske.
Fluturije Tupela
U junu 1999. godine Fluturije Tupela je posljednji put vidjela svog supruga Basriju. Bio je poznati rukometaš iz Mitrovice, predstavnik Kosova i Jugoslavije. Pred sam kraj rata, srpske snage su ga odvele zajedno s bratom i nećakom. Fluturije ih više nije vidjela.
Nena Blagojević
Nena Blagojević je 1. maja 1995. ispratila svog supruga u Hrvatsku na front. Tada ga je posljednji put vidjela. “Svega se sjećam, ali ne mogu da se sjetim u čemu je otišao”, rekla je ona. Nena danas živi u Šidu u Srbiji i članica je Udruženja “Suza”. Još uvijek pokušava da otkrije šta se dogodilo s njenim mužem.
