Članak

Garić: Odvođenje maloljetne rodice

13. Februara 2020.14:50
Na suđenju za zločine počinjene na području Vlasenice, svjedok Državnog tužilaštva je ispričao da je čuo od strine kako je Rade Garić 1992. odveo njegovu četrnaestogodišnju rodicu.

Bekir Lelo je kazao da je u proljeće 1992. imao 11 godina i živio je s nenom u selu Jarovlje kod Vlasenice. U blizini je živjela njegova strina sa dvije kćerke.

On je naveo kako su jednog dana došli naoružani muškarci i izveli njegovu porodicu i komšije. Pojasnio je kako su povedeni, te su u konačnici došli u logor “Sušica”.

Na upit kako je saznao ko je došao po njih, Lelo je odgovorio da mu je strina rekla kako je bio, između ostalih, i Rade Garić. Pojasnio je da mu je to ime “ostalo”, jer mu je strina više puta spomenula kako je Garić lično odveo njenu četrnaestogodišnju kćerku.

Svjedok je kazao kako je u “Sušici” ostao oko 20 dana, naglasivši da su logoraši bili tučeni.

“Hatumića sam lično polijevao vodom dok je umirao od batina”, rekao je Lelo, dodavši kako je njegov amidža Ibrahim odveden iz logora i da se više nikad nije vratio.

Jedno jutro, posvjedočio je Lelo, s porodicom i drugim zatvorenicima utovaren je u kamion, te su se kretali prema Kladnju. Istakao je da su se zaustavili u jednom mjestu, gdje su odvojene četiri ženske osobe, među kojima i njegova četrnaestogodišnja rodica.

Svjedok je kazao kako je njegova strina plakala i tražila da joj vrate dijete, na šta joj je rečeno da će je vratiti za par dana dok se sijeno pokupi.

On je naveo da je kolona krenula dalje prema Kladnju, a da je putem vidio mrtva tijela, kao i čovjeka bez glave.

Na upit šta je bilo s njegovom rodicom, svjedok je odgovorio da je čuo kako su te žene odvedene na Pelemiše, gdje su se morale skinuti gole, te skupljati sijeno.

Odbrana Garića je u potpunosti prigovorila na svjedokov iskaz, dodavši kako u iskazu iz 2008. godine on nijednom nije spomenuo ime optuženog, kao ni odvođenje žena da gole skupljaju sijeno. Odgovarajući na pitanja optuženog, Lelo je kazao da je prvi put njegovo ime čuo u toku rata, kada su pušteni iz logora.

Garić je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu 1995. godine. Na teret mu je stavljen i progon počinjen 1992. u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda.

Svjedok Slavko Mrakić je rekao kako je optuženog malo poznavao tokom a više nakon završetka rata. Dodao je da je u jednom periodu u ratu Garić bio komandir Interventnog voda.

Na upit Tužilaštva da li je 1992. godine u školi u Lukama vidio muslimanke, svjedok je odgovorio da je tu vidio žene, te upitao po čemu je mogao razlikovati koje su bile muslimanke. Istakao je da nije vidio Garića ili nekoga iz Interventnog voda u školi.

Tužilaštvo mu je predočilo njegov iskaz iz istrage prema kojem je naveo da je jedne prilike vidio žene koje su došle s kupljenja sijena kako se peru na česmi kod škole, što je Mrakić i potvrdio.

Na upit šta je bilo sa ženama, svjedok je odgovorio: “Rekla-kazala je da su odvedene u Vlasenicu. Nisam vidio kad su otišle, ni ko ih je odveo.”

Svjedok, koji je kazao da je jedno vrijeme “radio na vezi”, negirao je da je ikoga vodio na radove.

Suđenje će se nastaviti 27. februara.

Anisa Mahmutović