Članak

Ninković i ostali: Slabo naoružani, zatvarani i prebijani

4. Februara 2020.17:21
Svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako je uoči rata u Doboju naoružanje iz Teritorijalne odbrane (TO) prebačeno u magacin Jugoslovenske narodne armije (JNA) i kako je bošnjačko i hrvatsko stanovništvo bilo slabo naoružano, za razliku od srpskog.

Hamid Muratović je kazao da su od maja 1992. Bošnjaci i Hrvati zatvarani iza zgrade policije, odakle su neki odvođeni i nikad više nisu viđeni. Na putu do zatvora, kako je ispričao, i sam je pretučen.

Muratović je rekao da je bio komandant Opštinskog štaba TO-a u Doboju i da je u januaru 1992. godine po naredbi prebacivano naoružanje TO-a u magacin JNA u Ševarlijama. Kazao je da je naoružavano uglavnom srpsko stanovništvo.

On je rekao da je bio prisutan kada je major Stanković ušao kod komandanta kasarne u Doboju Ćazima Hadžića i kazao mu da mora naoružati svoje jedinice zbog četnika na Ozrenu. Dodao je da mu je Hadžić dao odobrenje. Prema riječima Muratovića, “sve je bilo pod Stankovićem”, iako je Hadžić formalno bio komandant.

Svjedok je naveo da je do maja bilo kontakata i sastanaka s ciljem da se izbjegne “zlo”.

Govoreći o situaciji u naselju Grapska, Muratović je rekao da je postojao rezervni sastav policije od 12 pripadnika. Prema njegovim riječima, samo je komandir imao automatsku, a ostali puške M-48.

Ispričao je da je zbog toga otišao u magacin policije, gdje je bilo mnoštvo oružja. S njim su u podrum sišla dvojica, a misli da je jedan od njih bio Bjelošević, mada nije siguran. Naveo je da su mu kazali da se pravila moraju poštovati.

Svjedok je rekao da su on, te još dvojica iz Grapske imali automatsko oružje, koje su dobili od majora Stankovića na revers.

Muratović je izjavio da je 5. maja grupa od njih osam krenula iz Grapske prema Armiji Bosne i Hercegovine (ABiH), ali su na kraju svi zarobljeni i sprovedeni u magacin u naselju Bare. Kazao je da su ih policajci tu jednog po jednog izvodili i udarali, a potom odvezli u stanicu u Doboju.

Pred ulazom je bilo postrojeno više lica i jedan jak momak ga je toliko snažno udario da ga je izbio iz cipela. Dodao je da su ga poslije unijeli u zatvor iza stanice.

Muratović je rekao da je prije udarca vidio dvojicu ljudi iza stakla vrata stanice, od kojih je jedan bio bez noge, a za drugog je čuo da je Bjelošević. Svjedok je kazao da mu je Bajro iz njegove grupe rekao da je taj bez noge izlazio i rekao: “Nemojte ljude udarati.”

Svjedok je ispričao da je u zatvor “ulazio ko je htio”. On je dva puta vođen u stanicu, jednom da dâ intervju za televiziju, sa pripremljenim pitanjima i odgovorima, a drugi put kod jednog inspektora, koji je bio korektan.

On je potvrdio da je u zatvor dolazio izvjesni Riki, za kojeg je po naglasku zaključio da je iz Srbije.

“Riki, bandit nad banditima… Kad ide Riki, svi se pripremaju da budu izudarani”, kazao je Muratović.

On je dodao da su ljudi izvođeni na udaranje, a da se Enes Aljić i Karlo Grgić nikad nisu vratili. Naveo je i da su odvođene grupe ljudi iz njegove i susjednih ćelija, te da se o njima ništa ne zna.

Svjedok je rekao da mu je za vrijeme zatočenja bila uručena optužnica za oružanu pobunu.

Muratović je kazao da ga je u zatvoru posjetio Stanković, koji mu je rekao da će izaći za par dana, dok stigne odobrenje s Pala. Kazao je da je otišao u razmjenu 8. decembra 1992. godine. Potvrdio je da mu je Stanković pokazao telegram s Pala.

On je svjedočio na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću, koji su optuženi da su 1992. i 1993. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je bio usmjeren protiv civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima na području Doboja.

Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba Srpske opštine Doboj, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.

Svjedok Muratović se nije složio sa Odbranom Bjeloševića da je bojkot hrvatskog i bošnjačkog stanovništva poziva na mobilizaciju doveo do nesrazmjera u naoružavanju. On je rekao da mu je poznato da se Bošnjaci nisu odazivali na mobilizaciju, ali i da mu nije jasno zašto se uopšte vršila mobilizacija.

Branilac Slobodan Cvijetić svjedoku je predočio raniji iskaz u kojem ne spominje Bjeloševića. Muratović je kazao da su mu drugi rekli za njega. Na pitanja Bjeloševića, odgovorio je da ga inače nije poznavao, ali da misli da ga je dva puta vidio.

Suđenje se nastavlja 11. februara.

Marija Taušan