Aćimović: Sponzorisanje u bataljonu

Mitar Lazarević, bivši pomoćnik komandanta za opće poslove Drugog bataljona Zvorničke brigade, ispričao je da je on vodio evidenciju o pripadnosti, članstvu i prisutnosti u bataljonu, a potvrdio je i da je ispunjavao VOB obrasce (podatke iz vojne evidencije).

“Ja znam za naš bataljon, da sam ja radio te VOB-ove, da je tu sve upisano”, rekao je Lazarević nakon što su prezentovana tri VOB-a za juli 1995. godine.

Lazarević je potvrdio da je bilo upisa koji nisu tačni, te da se radi o “sponzorima”.

“To su bili sponzori, u svim bataljonima ih je bilo. Neko je donosio naftu, neko cigarete… Oni su vođeni isto da su prisutni, dobili su pluseve. To je neko nepisano pravilo u čitavoj brigadi, ne samo kod nas”, kazao je Lazarević.

Lazarević je ispričao da se zaštićeni svjedok SA-5 nalazio na spisku koji mu je prezentovan o prisustvu ljudstva u Drugom pješadijskom bataljonu, ali da nije bio član komande bataljona i da nikada nije bio kurir.

“Pisalo je da je kurir, moralo mu se nešto napisati, najlakše je da se upiše ‘kurir’. Nije nikad bio član komande”, rekao je Lazarević.

Nakon što mu je prezentovan VOB-3 pripadnika izviđačko-diverzantskog voda Drugog bataljona Zvorničke brigade iz jula 1995. godine, Lazarević je potvrdio da su zaštićeni svjedok SO-3 i Miladin Stojanović bili na bolovanju tri mjeseca.

“Većina iz tog voda je bila ranjena, taj vod je rasformiran. Tri mjeseca mora da se vodi evidencija. Samo je onaj ko je na bolovanju dužan da donosi papire od ljekara, da pravda to bolovanje”, objasnio je Lazarević.

Ibro Bulić, tužilac Tužilaštva BiH, konstatovao je da je u istrazi 2014. svjedok kazao da ne zna za bolovanja pripadnika izviđačko-diverzantskog voda u julu 1995. godine. Svjedok je na ovom ročištu pojasnio da se nije mogao sjetiti dok nije vidio dokumente.

Tužilaštvo BiH tereti Aćimovića da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade, u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću kod Zvornika, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.

Milan Stjepanović, nekadašnji pripadnik Prve čete Druge pješadijske brigade, rekao je da je bio na terenu na Sarajevsko-romanijskom ratištu u julu 1995. godine, od početka pa do pred kraj tog mjeseca, te da nije napuštao teren.

Odgovarajući na pitanje Optužbe, svjedok je potvrdio je više puta dezertirao iz jedinice.

Treći svjedok Milorad Šakotić, nekadašnji pomoćnik komandanta za bezbjednost Druge pješadijske brigade, kazao je da je u julu 1995. godine bio na ternu na Treskavici.

“Bilo je oko 45 do 50 ljudi, ja sam bio ispred komande Drugog pješadijskog bataljona. Otišli smo u drugoj polovini juna, a vratili se 21. ili 22. jula”, rekao je Šakotić.

Nastavak suđenja zakazan je za 5. februar.