Mile Đukanović, bivši Aćimovićev pomoćnik za moral i vjersko-pravna pitanja, kazao je da je 14. jula 1995. vezista Pisić u komandu bataljona donio ceduljicu sa šifriranom porukom, a koja je nakon dešifriranja glasila: “Naređuje se komandantu Drugog pješadijskog bataljona da za sutra obezbijedi vod za strijeljanje zarobljenika.”
“Drago Nikolić je poslao telegram, potpis je bio njegov. Mi kao komanda, zajedno sa komandantom na čelu, odgovaramo da taj zadatak nismo u stanju izvršiti: ‘Mi nismo u mogućnosti obezbijediti ljudstvo za te namjene’”, rekao je Đukanović.
Dodao je da je u komandu poslije toga stigao “otvoreni” telegram, gdje se izričito navodilo da trebaju postupiti po naređenju iz prethodnog telegrama.
“Donijeli smo odluku da nećemo postupiti po naredbi i da se o tome obavijeste svi komandiri četa koji podržavaju stav komande brigade i komandanta”, kazao je Đukanović.
Naglasio je da je nakon toga zvonio civilni telefon i da je komandant vrištao i psovao, te govorio: “Neću, neću, neću… nećemo izvršiti to neređenje.”
Dodao je da je kasnije komandant rekao da je upravo razgovarao sa “bezbjednjakom Nikolićem”, koji je od njega tražio da dođe sutradan u Roćević kod škole.
Drago Nikolić, nekadašnji načelnik bezbjednosti u Zvorničkoj brigadi VRS-a, osuđen na 35 godina zatvora za pomaganje i podržavanje genocida u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja, umro je u Srbiji dok je bio na privremenoj slobodi.
“Već 15. sam ja bio dežurni oficir u bataljonu. Komandantu sam pozvao vozača da ide u Roćević, mi kao organi komande nismo bili voljni pustiti ga samog. Bojali smo se da ne bude uhapšen”, kazao je Đukanović.
Rekao je da je komandant otišao s vozačem u Roćević, te da se vratio poslijepodne, vidno uznemiren i neraspoložen, bez vozača.
Kako je dodao, poslije je komandant otišao na istureno komandno mjesto.
“Tog dana, 15. jula, kada sam je bio dežurni, nije bilo zahtjeva za municiju. Tek kasnije smo saznali šta se, nažalost, desilo u Roćeviću. Odgovorno tvrdim da niko iz Drugog pješadijskog bataljona nije učestvovao u tome”, kazao je Đukanović.
Tužilaštvo BiH tereti Aćimovića da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade, u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću kod Zvornika, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
Drago Milošević, nekadašnji predsjednik boračke organizacije iz Zvornika, ispričao je da je 2007. ili 2008. u Roćević dolazio Pero – za kojeg je od Aćimovićeve Odbrane saznao da se preziva Mijatović – i tražio izjave od mještana o događajima u tom mjestu.
“Mile Vukadinović i ja otišli smo i našli tog čovjeka u Roćeviću. On je rekao da je Srbin sa Sokoca i da radi u interesu srpskih generala, rekao je da ima oružje, pištolj. Odveli smo ga u stanicu policije u Kozluku i predali policiji. Zapamtio sam da je Pero, vi ste rekli da je Mijatović”, kazao je Milošević.
Rekao je da je Mijatović, prije nego su on i kolega stigli u Roćević, bio pod linčem ljudi koji su bili na putu kod Mjesne zajednice u Roćeviću.
“Ti ljudi su pričali da je on njima nudio novac da daju izjave da to nisu radili srpski generali, da su uradili lokalni momci, lokalni živalj, što ljudi nisu htjeli da prihvate”, kazao je Milošević.
Milošević je na pitanje optuženog Aćimovića potvrdio da je u torbi koju je nosio Pero Mijatović bila veća količina novca.
Svjedok Milošević je takođe potvrdio da ga nikada nisu pozvali u policiju zbog davanja izjave o dovođenju Mijatovića u policijsku stanicu Kozluk.
Nastavak suđenja zakazan je za 27. novembar.
