Cvijetin Simić se izjasnio da je bio predsjednik Skupštine općine Bijeljina u periodu od decembra 1990. do juna 1992. godine, te da je bio član SDS-a.
On se prisjetio kako je 1. aprila 1992. godine krenuo na posao u Bijeljinu, te da je na nekoliko mjesta u gradu naišao na “prepreke”, traktorske i kamionske prikolice. Na jednoj od prepreka, kako je kazao, naišao je na gotovo 100 ljudi, od kojih su neki bili naoružani. Svjedok je rekao kako su sve barikade držali “građani bošnjačke nacionalnosti”.
Simić je kazao kako je preko bijeljinskog radija zakazao sjednicu Savjeta za odbranu u kasarni, na kojoj su osim predstavnika policije i vojske, između ostalih, bili i predstavnici SDS-a i SDA, kako bi se “sklonile barikade i naoružana lica”.
“Vojska i policija u oružanom sukobu nisu učestvovale. Oni su pokušali da smire situaciju”, rekao je svjedok.
Simić je kazao da je Predsjedništvo Skupštine donijelo odluke o zabrani nošenja oružja bez dozvole i odluku o zavođenju policijskog sata. Pojasnio je kako je sabirni centar “Batković” formirala vojska, te da općinski organi vlasti nisu imali utjecaja na njegovo formiranje.
Organi Skupštine općine Bijeljina nisu donijeli odluku da se Bošnjaci koji se nisu odazvali na mobilizaciju otpuštaju s posla, rekao je svjedok.
Za učešće u nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje, optuženi su, pored Đokića, i Zoran Bogdanović, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković.
Oni su, prema optužnici, bili komandiri i pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.
Svjedok je dodao da su Bošnjaci, kao i Srbi, napuštali Bijeljinu i Janju zbog sigurnosne situacije i egzistencijalnih razloga.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Simić je naveo kako je “vjerovatno bilo pokušaja oduzimanja imovine Bošnjaka”, ali da misli da je Služba javne bezbjednosti to sprečavala.
“Bijeljina je jedan od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini u kojem nije uništena niti jedna kuća, a u Janji su uništene svega dvije-tri kuće”, kazao je svjedok.
Za potrebe Vojske Republike Srpske (VRS), kako je rekao, na rad su vođeni Bošnjaci, ali i Srbi.
Na pitanje tužioca da li su Bošnjaci korišteni za živi štit, svjedok je odgovorio kako ne vjeruje da je to tačno.
Odgovarajući na pitanja ostalih Odbrana, Simić je rekao kako na nivou općinskih vlasti u Bijeljini nije postojao krizni štab.
Suđenje će se nastaviti 7. novembra ove godine.
