Šušnjaru 20 godina zatvora za ubistva u Pionirskoj ulici

Šušnjar je proglašen krivim da je 14. juna 1992. godine ili približno tog dana u Pionirskoj ulici u Višegradu, zajedno s Milanom i Sredojem Lukićem – koji su bili naoružani automatskim puškama, a Šušanjar nožem – učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine stanovnika sela Koritnik koji su prethodno dovedeni u kuću Jusufa Memića.

Kako je navedeno u prvostepenoj presudi, Šušnjar je, na okrutan i ponižavajući način, u susjednoj prostoriji kuće vršio pretres civila, naređujući im da skidaju odjeću.

Predsjedavajuća Sudskog vijeća Enida Hadžiomerović se osvrnula na iskaz preživjelog svjedoka VG-1, koji je kazao: “Skidaš se nazor, treperiš, velika ponižavanja. Svako se morao skinuti. ‘I ovo malo dijete da skineš’”, dok je svjedok VG-2 rekao da je pretres “trajao vječnost”.

“Da je optuženi bio među licima koja su izvršila tu radnju, Vijeće je utvrdilo iz iskaza preživjelih svjedoka i Huse Kurspahića”, navela je sutkinja Hadžiomerović.

Nakon što su civili pretreseni, prema presudi, naređeno im je da izađu iz kuće Memića i da u koloni pređu u kuću Adema Omeragića, koja je udaljena oko 30 metara, te su uvedeni u prizemlje te kuće. Nakon toga, kako je navedeno, Milan Lukić je ubacio zapaljivu eksplozivnu napravu, izazvavši požar, dok je Šušnjar ubacio ručnu bombu. Tada su svi istovremeno pucali, onemogućavajući civilima da pobjegnu.

Napad je za posljedicu imao ubistvo 26 civila, među kojima je bilo novorođenče staro dva dana. Nekoliko osoba je uspjelo pobjeći i spasiti se, a posmrtni ostaci ubijenih do danas nisu pronađeni.

Vijeće je, iz iskaza preživjelih svjedoka koji su uspjeli pobjeći iz kuće Omeragića, zaključilo da je Šušnjar ove krivične radnje počinio protiv civila koji nisu učestvovali u ratnim sukobima i neprijateljstvima, a tu činjenicu nije sporila ni Odbrana.

Hadžiomerović je navela da, iako je Šušnjar postao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) 20. jula 1992. godine, to ne znači da nije mogao počiniti navedene zločine, te je mogao znati za ratna dešavanja jer je radio i svakodnevno se kretao na području Višegrada.

“Iz izjava svjedoka proizlazi da je Šušnjar u junu boravio u Višegradu, da je viđan u uniformi i naoružan puškom, zajedno s pripadnicima paravojne grupe… Šušnjar je počinio ovo krivično djelo kao saizvršilac”, dodala je sutkinja Hadžiomerović.

U presudi je navedeno da iz iskaza svjedoka proizlazi da su Šušnjara svi poznavali pod nadimkom Lalco te su ga opisali kao osobu srednjeg rasta, crne kovrdžave kose, neurednog izgleda i s malim brkovima. Prema sutkinji, Vijeće je nesporno utvrdilo da su svjedoci identifikovali optuženog.

Prilikom odmjeravanja kazne, Vijeće je kao otežavajuće okolnosti cijenilo broj stradalih civila (26), “od kojih je bilo jedno novorođenče koje nije moglo ni ime da dobije”, kao i teško ranjavanje jedne osobe.

Vijeće nije našlo nijednu olakšavajuću okolnost. Hadžiomerović je dodala da je kazna od 20 godina srazmjerna težini krivičnog djela i poslat će jasnu poruku, te da je jedino opravdano izreći maksimalnu kaznu zatvora.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe, dok se oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu. Šušnjaru se u kaznu uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru.

Šušnjar je uhapšen u aprilu 2014. u Parizu, nakon što je BiH zatražila njegovo izručenje. Bosni i Hercegovini je izručen u junu 2018., a suđenje mu je počelo krajem augusta iste godine.