Optužba predlaže kaznu za tužioca Idriza Begića

Tužiteljica Nevena Aličehajić je kazala kako je tokom postupka u potpunosti dokazano da je Begić počinio djelo koje mu je stavljeno na teret, kao i da optuženi nije mogao sporiti da je kod njega pronađen označeni novac koji mu je predao Salkan Džakulić.

Iz Džakulićevog iskaza, prema tužiteljici, proizlazi da mu se žalio Mevludin Hadžić nakon što je dobio optužnicu, te mu je Salkan rekao da poznaje Idriza Begića, a da je potom optuženi obećao da će sankciju pokušati svesti na uslov ili na rad u komunalnom preduzeću, i da je tom prilikom tražen novac.

“Suština je da, nakon razgovora s Begićem, Džakulić i Hadžić odlučuju događaj prijaviti policiji. Džakulićev iskaz je saglasan i potkrijepljen izvedenim dokazima. Okolnosti da li je on bio informant, kako tvrdi Odbrana, nisu od značaja”, kazala je tužiteljica.

Tužilaštvo je navelo da iz provedenih dokaza proizlazi da se Begić raspitivao kod kojeg je sudije predmet, da će on to “sa sudijom rješavati”, da je obavijestio Džakulića da će Hadžić dobiti poziv i da se izjasni da nije kriv.

Džakulić je, tvrdi tužiteljica, od Begića tražio da mu pomogne oko sastavljanja molbi za objedinjenje pravosnažnih kazni, zbog čega je 2. decembra 2016. došao u tužiočevu kancelariju i predao obilježeni novac i izašao, nakon čega su ušli službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koji su, pored novca, u računaru pronašli molbu za objedinjenje kazni.

“Nađeno je 1.800 eura, 200 eura nije bilo. Begić je iz džepa sakoa izvadio novac i stavio na sto. Nije ponudio odgovor na pitanje zašto je novac stavio u džep sakoa, zašto nije zaustavio Salkana i pozvao pomoć. Rekao je kako je pokušao zvati portirnicu da zaustave Salkana. Ne radi ništa osim što novac stavlja u džep sakoa”, istakla je tužiteljica.

Prema njenim riječima, Džakulić je opisao i kako je prije toga Begiću predao 1.000 eura, koje je optuženi stavio u džep kožnog mantila, kao i da je neutemeljena tvrdnja optuženog da je mislio da mu je dao presudu i da je sutradan vidio da se radi o novcu.

Tužiteljica je kazala da taj novac nije pronađen, a optuženi – nastavila je ona – da je bio “svjestan da mu neko planira klopku”, ne bi ga potrošio.

Osvrnula se i na činjenicu da je Hadžić prilikom saslušanja u bitnom dijelu odstupio od iskaza i izjavio kako je Džakuliću dao 1.550 KM svog novca, koji mu nikada nije vratio, kao i da mu je Salkan rekao šta da kaže istražiteljima SIPA-e, što ne odgovara izvedenim dokazima.

Policija se, tvrdi Optužba, nakon prijave djela nije mogla obratiti Tužilaštvu u Bihaću kako istraga ne bi bila otkrivena, a istražitelji su se, pošto se spominjalo Sarajevo, vezali za mjesto predaje novca, a ne mjesto gdje je novac zahtijevan.

Tužiteljica je kazala da Sud, kao otežavajuće okolnosti, kod Begića cijeni njegovu iskazanu upornost prema Džakuliću, obećanja da će se dogovoriti s kolegama sudijama i uticaj na zamjenika da ne izjavi žalbu.

“Optuženi radi kao tužilac, obavlja javnu funkciju, ima zadatak da se bori protiv djela korupcije zbog kojih je BiH u fokusu međunarodne zajednice”, naglasila je tužiteljica.

Begiću se na teret stavlja da je, kao tužilac u Bihaću, u periodu od oktobra do decembra 2016. godine od optuženog za šumsku krađu, nakon što ga je uvjerio da mu prijeti kazna zatvora, preko posrednika zahtijevao i primio novac u iznosu od 3.000 eura.

Odbrana će svoju završnu riječ iznijeti na ročištu planiranom za 4. novembar.