Članak

Procedura uvoza tekstilne robe iz Turske

26. Septembra 2019.14:58
Svjedok Odbrane optuženog Anesa Sadikovića, kojem se sudi zajedno s bivšim direktorom Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Kemalom Čauševićem, pojasnio je na koji način se tekstilna roba iz Turske uvozila u BiH.

Izudin Hajdarević, nekadašnji uposlenik turske grupacije “Belinda”, rekao je da je ova kompanija sarađivala s firmama “Eko San” i “Janus” u vezi s uvozom tekstilne robe i da se cijena određivala uz maržu, kao i u zavisnosti od tržišta te da li se radi o dugoročnoj ili kratkoročnoj saradnji.

Svjedok je kazao da je odgovorna osoba u “Eko Sanu” bio Kasim Sadiković, koji je s “Belindom” sklopio ugovor, dok je u “Janusu” to bio Jasmin Kasumović.

Prema njegovim riječima, dokumentacija o uvozu – koja je podrazumijevala tursku fakturu, dokumente o izvozu i EUR obrazac – slala se “Eko Sanu” elektronskim putem ili faksom.

“Originalna dokumentacija je išla s vozačem i pratila je robu cijelim putem do carinjenja u BiH”, istakao je svjedok i naveo da se sva ta dokumentacija zavodila i na početnoj turskoj carini, gdje je carinik mogao, osim dokumenata, izvršiti pregled robe, kao i da se ista procedura primjenjivala s “Janusom”.

Svjedok je ispričao kako mu je poznata situacija da se iz BiH tražila provjera faktura.

“Carina u Turskoj je fakture na provjeru slala nama i Privrednoj komori. Fakture koje smo mi slali bile su identične onima za koje se tražila provjera. Sve firme s kojima smo sarađivali imale su pozitivan odgovor. Osim faktura, ispitivalo se porijeklo robe”, naglasio je svjedok.

Za optuženog Sadikovića je rekao da se njemu i “Belindi” nije obraćao ispred “Eko Sana”, niti da je predstavljao “Janus”.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Optužbe, svjedok je kazao da su se narudžbenice za robu slale elektronskim putem, ali i da su predstavnici firmi povremeno dolazili u Tursku da biraju nove modele.

Bivšeg direktora UIO-a Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara, a Anesa Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila.

Svjedokinja Jasna Čvorak, koja je ranije radila u računovodstvu “Eko Sana”, rekla je da se ovoj firmi u 2011. dizala osnovica pri uvozu robe, ali da ne zna zbog čega je to UIO radila, kao i da je od Uprave svakog mjeseca tražila povrat PDV-a.

Suad Mešić je kazao da je ranije radio šprediterske poslove za “Eko San” i “Janus” i da je prilikom obavljanja posla uvijek bila identična dokumentacija koju su mu firme slale sa onom koju je sa sobom donosio vozač.

Svjedok je rekao da je carinska ispostava dobila odluku da se koriguju cijene za određene artikle i da se kao parametar koristio cijenovnik “FIS-a Vitez”, da je bilo detaljnih pregleda robe i istovara, ne svaki put, ali dosta često.

Potvrdio je kako je pisao prigovore UIO-u na podizanja osnovica na carinskoj dokumentaciji, kao i da je Anes Sadiković par puta dolazio u Tuzlu, gdje je bilo sjedište šprediterske firme, ali da je to bilo u vezi sa zaštitnim žigovima.

“Ako otkriju da je neko uvezao robu sa zaštitnim žigom, carinici moraju prvo obavijestiti zaštitnika žiga”, dodao je svjedok.

Nastavak suđenja je 10. oktobra.