Perišić i Zoranović: Saznanja o ubistvu braće Sijerčić

Dragomir Jakšić se prisjetio da je 19. juna 1992. “počelo pucati” i da su Bošnjaci iz rogatičkog naselja Rudo ostavili otključane kuće i došli kod komšija Srba da ih neko ne bi povrijedio.

Kada su Srbi, nastavio je svjedok, krenuli kroz to naselje kako bi se komšije mogle vratiti, kod prvih kuća se zapucalo i nekoliko ih je poginulo.

Svjedok je kazao da su prije toga bile barikade i da se nije moglo slobodno kretati, pošto se pucalo i pričalo da nije sigurno, kao i da nisu mogli otići do Doma zdravlja, koji se nalazio na suprotnoj strani grada.

Jakšić je rekao da je njegov pokojni brat Đorđo živio kod crkve te mu je pričao da je s nekim ljudima krenuo prema naselju Gračanica i kako su poginuli njegove komšije Mustafa Sijerčić i njegov brat.

“Ispričao mi je brat odmah poslije rata da je vidio da su ubili dvojicu Sijerčića i da je on to gledao preko ceste, sa 100 do 200 metara. Vidio je Bobana kad je došao pred tu kuću, jer ga je poznavao kao konduktera. Kaže da Boban nije pucao, nego je odmahivao rukama i s nekim se raspravljao, jer je bilo prisutno više ljudi”, izjavio je svjedok.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je naveo da mu je brat rekao da Sijerčići nisu ubijeni pred svojom, nego pred kućom komšije, ali da mu nije kazao da se to desilo pred ulaznim vratima.

Božidara Perišića zvanog Boban i Vinka Zoranovića zvanog Joja optužnica tereti da su od maja 1992. do kraja 1993. godine vršili progon civilnog bošnjačkog stanovništva s područja Rogatice učešćem u ubistvima, silovanjima te nezakonitim zatvaranjima.

Prema optužnici, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.

Svjedok Mirko Bojović je rekao da poznaje Perišića, ali da se nisu znali dobro i družili, kao i da poznaje Ismeta Bahtu, koji mu je bio komšija, ali da njega tokom rata nije viđao niti je znao gdje se nalazio.

S Bahtom je svjedok, kako je kazao, više puta razgovarao nakon rata, a prvi put kada je došlo do kolektivnog povratka, kada su se šatori podizali u selima.

“Pitao me: ‘Kako ti, komšija, ostade živ?’, a kada sam njemu postavio isto pitanje, odgovorio je: ‘Zahvaljujući Bobanu Perišiću, ja i još 20 ljudi.’ Ispričao je da su bili u kući, da je na vrata došao Boban, kojeg je poznavao, i da im je rekao: ‘Neka vas dole dok ovo ne prođe’, kao i da je došao poslije i izveo ih”, kazao je svjedok.

Dodao je kako je Bobanu rekao da ga je Bahto pohvalio, kao i da ga je pitao da li bi o tome što mu je pričao svjedočio ako ga budu pozvali, te je kazao da hoće.

Nastavak suđenja je 11. septembra.