Zaštićena svjedokinja G-4 je u svom iskazu navela da su početkom rata vojnici, među kojima je i prepoznala komšije Tomaniće, opkolili selo Glumina, u kojem je živjela s porodicom. Naglasila je da je među naoružanim osobama prepoznala Cvijana Tomanića.
Ona je napomenula da je s drugim mještanima bila kod jedne kuće, te da je jedan vojnik kundakom “kuckao po glavi” jednu ženu, koja je morala dozivati svog sina.
“Vidjela sam kad dolazi njen sin… Dozvolili su mu da poljubi majku”, rekla je svjedokinja u iskazu iz 2007. godine, te dodala da je taj muškarac odveden i da joj nije poznato da li su pronađeni njegovi posmrtni ostaci.
G-4 je kazala i da je vidjela kada je Bajazit Behljulji išao iz pravca šume, te da su mu Cvijan Tomanić i izvjesni Milan Kandić pucali pored nogu i glave. Istakla je da je vidjela kako Behljuljiju curi krv.
Prema njenim riječima, Behljulji je odveden iza jedne kuće.
“Bajazit je potrčao. Cvijan i Milan su pucali, a on je pao”, rekla je G-4, kazavši i da je vidjela nekoliko osoba koje su ukopale Behljuljijevo tijelo. Ipak, dodala je, poznato joj je da njegovo tijelo nije pronađeno.
Odbrana Tomanića je naglasila da bi se pitanja za ovu svjedokinju odnosila na kontradiktornosti u odnosu na ostale svjedoke.
Tužilaštvo BiH tereti Tomanića da je, kao pripadnik Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog bošnjačkog stanovništva – ubistvima, teškim oduzimanjem slobode i drugim nečovječnim djelima.
Na teret mu je stavljeno da je ubio civila albanske nacionalnosti, kao i odvođenje u nepoznatom pravcu dvojice civila bošnjačke nacionalnosti, čiji su posmrtni ostaci kasnije ekshumirani iz masovne grobnice.
Na ovom ročištu bilo je planirano saslušanje tri svjedoka Tužilaštva, ali budući da oni nisu pristupili, tužiteljica Dika Omerović je uložila set više od 20 materijalnih dokaza. Većina dokaza, kako je obrazložila, odnosi se na dokazivanje širokog i sistematičnog napada.
Suđenje će se nastaviti 17. jula.
