Danko Filipović je kazao kako u proljeće 1992. mobilisan u jedno odjeljenje u Miljevini, a onda „određen da bude policajac“ u stanicu policije u tom mjestu, gdje jedan od aktivnih policajaca bio i optuženi Janjić. Svjedok se nije mogao prisjetiti kad je zvanično postao policajac.
Filipović je naglasio da je bio oko dva i po do tri mjeseca u stanici, nakon čega je određen „na topove da bude stražar“.
On se nije mogao sjetiti do kada je Janjić bio policajac u Miljevini, naglasivši da ga je viđao dok je bio tu. Dodao je da ga je u Miljevini vidio i u septembru 1992. godine.
„Ne znam da li je bio na dužnosti. Možda je došao iz Foče“, rekao je Filipović.
Za izvjesnog Peru Eleza svjedok je kazao da se pričalo kako je u ljeto „poginuo od Draganovog pištolja“ i da su se Elez i Janjić posvađali četiri do pet dana prije Elezove smrti.
Tužilaštvo je na ovom ročištu uložilo izvod iz matične knjige umrlih prema kojoj je Elez stradao u decembru 1992. godine.
Suđenje Janjiću pred Apelacionim vijećem Suda BiH počelo je nakon što je ukinut osuđujući dio nepravosnažne presude kojom je osuđen na sedam godina zatvora zbog silovanja počinjenog na području Foče, i naložilo novo suđenje. Apelaciono vijeće je potvrdilo dio presude kojim je oslobođen optužbe za nezakonito hapšenje više osoba bošnjačke nacionalnosti 1992. godine.
Janjić je presudom iz oktobra prošle godine proglašen krivim da je, kao pripadnik policije, u augustu 1992. udarao a potom silovao svjedokinju B-1 u prostorijama Policijske stanice (PS) Miljevina. On se, prema izrečenoj presudi, obavezuje oštećenoj isplatiti 15.000 konvertibilnih maraka (KM) na ime nematerijalne štete.
Drugi svjedok Goran Božović je rekao da je u drugoj polovini maja 1992. godine iz vojske prešao u rezervni sastav policije u Miljevini. Pojasnio je da je u policijskoj stanici bio do kraja jula te godine, a da je već početkom augusta „bio na moru“.
On je naveo da je Janjić također radio u stanici i da ga je viđao dok je i sam bio tu, odnosno do kraja jula. Svjedok je ipak istakao da lično nije puno vremena provodio u stanici.
Božović je naglasio da nije siguran i da ne može tvrditi da je viđao Janjića nakon 25. jula. Za Peru Eleza je kazao da je stradao tako što mu je ispao pištolj.
Svjedok Vojislav Savić je ispričao da je bio rezervni policajac u policijskoj stanici u Miljevini, odakle je otišao u junu 1992. godine. Nije mu poznato, kako je kazao, do kada je optuženi radio kao policajac u Miljevini.
Prema riječima Savića, Pero Elez poginuo je u decembru 1992. godine, a svjedok je čuo priče da je pištolj od kojeg je poginuo pripadao optuženom.
Na ovom ročištu saslušan je i svjedok Suda, no njegov iskaz nije dozvoljeno objavljivati.
Suđenje se nastavlja 11. jula kada će Odbrana salsušati četiri svjedoka, te će biti iznesene završne riječi Tužilaštva i Odbrane.
