Aćimović: Odbijena naredba za egzekuciju zarobljenika
Zoran Jović je ispričao da je u julu 1995. godine bio referent Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, na dužnosti koja se zasnivala na povremenom obilasku linije odbrane. Njegov komandant, kako je rekao, bio je optuženi Srećko Aćimović.
Prisjetio se da je u tom periodu njegov bataljon imao zadatak da izmjesti postojeću liniju odbrane ispred srpskih sela i da se danonoćno radilo na tome, te je zbog toga njegova jedinica imala pojačanu borbenu gotovost. Prema iskazu svjedoka Jovića, njegova jedinica nije imala aktivnosti u vezi sa Srebrenicom.
Upitan o zarobljenicama u selu Roćević kod Zvornika, svjedok je odgovorio da se 14. jula 1995. komandant Aćimović vratio iz sela i kazao da se u školi nalaze zarobljenici i da su ga o tome obavijestili lokalni sveštenik i predsjednik Mjesne zajednice.
Naveo je da je Aćimović tada kazao da je stupio u kontakt s brigadom i da je dobio informaciju da će zarobljenici ići u razmjenu. Te noći, prema njegovom svjedočenju, dežurni vojnik u jedinici ga je probudio zbog šifrovanog telegrama, i tada je čuo komandanta kako galami.
“Komandant je vikao: ‘Zar neko može ovako nešto da traži?!’ Od prisutnih sam saznao da je traženo da komandant izdvoji vod vojnika za egzekuciju zarobljenika. Čuo sam da je komandant zahtjev odbio. Sjećam se da je komandant držao čvrst stav da naša jedinica neće učestvovati u tim aktivnostima”, prisjetio se Jović.
Prema svjedoku, pred zoru je Aćimović pozvan u Roćević, a kada se vratio, rekao je da je razgovarao s nekim oficirom i da je tražio da se zarobljenici izmjeste iz školske sale i odvezu odakle su dovezeni.
“Moj bataljon, koliko je meni poznato, nije imao nikakvih aktivnosti vezano za zarobljenike… Kasnije se saznalo da su strijeljani”, dodao je svjedok.
Tužilaštvo BiH tereti Aćimovića da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
Bivši vojni policajac Stanoje Bičanović je kazao da je u julu 1995. godine s nekoliko kolega i komandirom išao u selo Roćević jer su trebali pružiti dodatno osiguranje za zarobljenike u školi.
”Ušli smo na kapiju škole. Svi smo izašli, a komandir je rekao da ga sačekamo, a on je otišao. Kad se vratio, udaljili smo se bez da smo uradili ijedan zadatak u školi. Rekao je da ima dovoljno ljudi za obezbjeđenje i da nastavimo redovne poslove”, pojasnio je svjedok.
Izjavio je da iz viđenja poznaje Aćimovića, ali da ga tada ispred škole nije vidio, niti nekog od pripadnika Drugog bataljona.
Suđenje se nastavlja 13. februara.
