This post is also available in: English
Vijeće je odbacilo sve argumente koje je protiv ustupanja procesa Srbiji u žalbi navela tužiteljka Diana Ellis.
Budući da po pravilima nije samo moglo donijeti konačnu odluku da se Jojiću i Radeti sudi u Srbiji, Apelaciono vijeće je predmet na postupanje, “u skladu sa ovim zaključcima”, vratilo sudiji koji je donio prvostepenu odluku da srpskom pravosuđu ustupi proces protiv radikala.
Apelaciono vijeće, kojim je predsjedavao Theodor Meron, ustanovilo je da sudija Aydin Akay nije načinio nijednu grešku kada je zaključio da je ustupanje suđenja Srbiji u interesu pravde, nasuprot tvrdnjama tužiteljke Ellis.
U toj odluci sudija Akay je utvrdio da je Srbija spremna i adekvatno pripremljena da sudi Jojiću i Radeti, a Apelaciono vijeće odbacilo je tvrdnju Ellisove da srpske vlasti nisu voljne da to učine.
Jojića i Radetu je Haški tribunal u oktobru 2012. godine optužio da su uticali na svjedoke u haškom procesu protiv njihovog partijskog vođe Vojislava Šešelja, tako što su ih prijetnjama, ucjenama i mitom nagovarali da promijene iskaze ili da ne svjedoče.
Nalog za hapšenje radikala Tribunal je vlastima u Beogradu uputio u januaru 2015. godine.
S proljeća 2016. godine, Vijeće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu odlučilo je, međutim, da nema zakonskih osnova za hapšenje i izručenje radikala, zato što nacionalni zakon o saradnji sa Haškim tribunalom predviđa obavezu izručenja samo optuženih za ratne zločine, a ne i za nepoštovanje suda.
Tribunal je 5. oktobra 2016. izdao međunarodni nalog za hapšenje Jojića i Radete, ocjenjujući da je zvanični Beograd nekoliko puta odbio da postupi po nalogu suda, uhapsi i u Haag izruči dvoje radikala.
Na zahtjev Tribunala, Interpol je za optuženim radikalima raspisao “crvene potjernice”.
Haški tribunal je Srbiju nekoliko puta prijavio Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija zbog nesaradnje u slučaju članova SRS-a.
Po zatvaranju Tribunala, na kraju 2017. godine, predmet protiv Jojića i Radete preuzeo je Mehanizam.
